Da, da, dobro ste pročitali, ali niste dobro asocirali ako ste pomislili na Irsku, znate ono O’ Mali, O’ Konor… Ali ako vas je asocijacija povela put Kine, e tu ste onda prevalili veliki put, dug 3000 godina, jer se upravo u toj zemlji, oko 1000. godine pre Hrista, pojavio sladoled. Zapisi kažu da su se kineski carevi, svih dinastija toga vremena, sladili poslasticom napravljenom od snega i leda, začinjenog voćem, vinom i medom.

Ne dugo zatim, može biti par stotina godina kasnije, Kinezi su naučili arapske trgovce kako da kombinuju sneg sa raznim sirupima.

Kada su Arapi,  nekako, ustanovili da nemaju osnovnu sirovinu za sladoled, odlučili su da ne budu sebični, pa su naučili Rimljane kako da prave ovu ledenu poslasticu. Verovatno su se, potajno, nadali da će legionari poboljevati od upale grla, a onda ništa od osvajačkih ratova.

Zabeleženo je i to da je Aleksandar Veliki (IV vek p.n.e), bio veliki ljubitelj ove hladne poslastice, a imperator Neron (zapisano 62. godine nove ere) je slao robove na Apenine da skupljaju sneg, donose ga i mešaju sa nekatrom, voćem, medom…

Ponovo je Kina unela inovaciju u proizvodnju sladoleda: za vreme Tang dinastije (617 – 907 n.e) kineski poslastičari su počeli da mešaju mleko bivola, krave i koze, kuvaju ga sa pirinčem i ostavljaju da se fermentiše. Za čvrstoću je dodavano brašno, a kamfor (sirovina koja se danas koristi u medicini i preradi plastike) je korišten za poboljšavanje ukusa. Masa se hladila i sladila, pa je za ovaj posao car Tang Šang imao čak 94 poslastičara.

Kada se, u XVI veku Katarina Mediči udala za Henrija II i postala kraljica Francuske, u miraz je donela recept za pravljenje sladoleda, a sa sobom povela kuvare specijaliste. Kasnije (XVII vek) je jedan od njih je izdao francuski dvor i prodao recept Čarlsu I, engleskom, pa je sladoled osvojio Evropu.

Devetnaesti vek je odlučio da sladoled postane dostupan i širokim narodnim masama, pa je u tom smislu 1843. godine smislio mašinu za pravljenje sladoleda. Mašina je imala dva dela: u jednom je bio sladoled, a oko njega drugi sa ledom i solju.

Druga inovacija je kornet. Do tada je sladoled služen u staklenim činijicama ili masnom papiru zvanom »hoki – poki«, ali 1888. godine tome je došao kraj. Nastupila je era vafel korneta koji je, zvanično, publici predstavljen na sajmu u Sent Luisu, 1904. godine.

Dalje se zna, uvek bolje, ukusnije, lepše. A, da – mala opsaka za kraj: istraživanja pokazuju da se muškarci, kod izbora deserta, češće opredeljuju za sladoled nego žene.