Uvodna napomena: Kada smo dobili tekst od čitateljke NN sa kojom smo radili na skidanju kilograma od avgusta 2022. godine, mislili smo da je u pitanju još jedan tekst na temu Dijeta 10 posto iskustava, ali smo se prevarili… Kraj nas je sve rasplakao. Nismo imali srca da išta skraćujemo ili menjamo.
Takođe, moramo da spomenemo da su lična imena u tekstu promenjena zbog osetljivosti teme, a da su urađene samo manje lektorske izmene tako da je tekst ostao u dobijenoj formi.

. . .

Dijeta 10 posto iskustva: Marijana

Moje ime je Marijana i ovo je priča o mom putu do sreće, o izazovima s kojima sam se suočila i kako sam naučila da prevaziđem prepreke i pronađem snagu. Sve što sam prošla, sve što sam naučila, sve što sam preživela, dovelo me je do trenutka u kojem sam sada – srećna, zadovoljna i spremna da podelim svoju priču sa vama.

Rođena sam kao bucka, roditelji prilično vitki i bez tendencije ka gojenju. Isto kao i starija sestra – primer dobre ženske figure.

Još kao mala sam osetila da sam drugačija od sestre, iako smo rođene u razmaku od samo godinu dana i vrlo slične u spoljašnjem izgledu. I dok je moja sestra Jelena bila vitka i graciozna, ja sam se borila s viškom kilograma, osećajući se tromo u svom telu. Ta razlika između nas dve, iako samo fizička, prouzrokovala je mnoge izazove kroz koje sam prolazila tokom života.

U školi su me zvali raznim pogrdnim imenima i zadirkivali zbog moje težine. Nisam razumela zašto me dečaci i devojčice ne mogu prihvatiti onakvu kakva jesam. Jedino je moja sestra sve vreme bila uz mene, pružajući mi podršku i ljubav.

Odrastanje sa sestrom – Fizička sličnost, ali razlika u težini

Odrastajući sa Jelenom, bila sam svesna koliko smo zapravo fizički slične. Ljudi su nas često mešali jednu sa drugom, što je bilo pomalo smešno u početku. Međutim, vremenom sam počela da primećujem kako se naša sličnost završava na sličnosti lica i frizuri, a razlike u težini postaju sve izraženije.

Još od malih nogu, moja borba s kilogramima bila je vidljiva. Dok je Jelena bila vitka i energična, ja sam često bila umorna i nisam mogla da pratim njen tempo.

Kako smo odrastale, počela sam da primećujem i neke druge probleme vezane za moje zdravlje. Uvek sam bila sklonija prehladama i gripu, a zglobovi su me često boleli zbog dodatne težine koju su morali da nose.

Kako su godine prolazile, moj problem s kilogramima nije nestajao, već se pogoršavao. Nisam se samo borila sa sopstvenim samopouzdanjem, već i sa zdravstvenim problemima koji su usledili.

Nepravde u školi

Kada smo krenule u školu, razlike između mene i Jelene postale su još očiglednije. Dok su se njoj vrata za sve događaje i društva lako otvarala, ja sam se često osećala kao luzerka. Bila sam svesna da me druga deca gledaju drugačije zbog moje težine i da se često šapuću iza mojih leđa. Ta nepravda me je duboko povređivala i često sam plakala u sobi, pitajući se zašto sam takva – bez samopouzdanja i motiva. I, naravno, tešila se uz grickalice i litarsku koka-kolu.

Ipak, Jelena je uvek bila uz mene. Nije dozvolila da me drugi zadirkuju i često bi stala u moju odbranu. Njen osmeh i podrška bili su mi najveća uteha u tim teškim trenucima. Zajedno smo se igrale, učile i otkrivale svet oko nas, često zaboravljajući na naše razlike. Bila sam zahvalna što imam sestru poput nje, koja mi je uvek pružala ljubav i podršku bez obzira na sve.

Srednjoškolski dani: borba za prihvaćanje

Srednja škola je donela nove izazove. Dok su se moji vršnjaci bavili sportom, izlazili i flertovali, ja sam se i dalje borila sa samopouzdanjem. Teško mi je bilo da se uklopim i pronađem svoje mesto, a moja težina i dalje je bila prepreka koja mi je stajala na putu.

Uprkos tim izazovima, uspela sam da steknem nekoliko bliskih prijatelja koji su me prihvatili onakvu kakva jesam.

Međutim, ljubavni život mi nije išao od ruke. Prva ljubav me je ostavila zbog moje težine posle tri dana „zabavljanja“ (dečko se sprdao sa mnom da se ne lažemo), što me je duboko povredilo. Nisam razumela zašto ljubav mora biti uslovljena izgledom, a ne unutrašnjom lepotom i karakterom.

Sva sreća, Jelena je bila uz mene i tokom srednje škole. Naša veza je postala još jača i bila mi je podrška u najtežim trenucima. Zajedno smo prolazile kroz tinejdžerske izazove, pomažući jedna drugoj u svakoj situaciji. Njeno prisustvo mi je pomoglo da ostanem snažna i verujem u sebe.

Jelena mi je često govorila da sam lepa iznutra i van, bez obzira na moju težinu. Naučila me je važnosti samopoštovanja i prihvatanja sebe onakvim kakve jesmo. Bila mi je uzor u svakom smislu i zahvaljujući njoj, uspela sam da pronađem snagu da se suočim sa svojim strahovima i nastavim da se borim za kakvu-takvu sreću i uspeh.

Fakultetski dani: potraga za ljubavlju i uspehom

Fakultet mi je pružio priliku da započnem novi život i ostavim iza sebe neke od loših iskustava iz srednje škole. Ipak, nisam mogla da izbegnem svoju prošlost i moju borbu sa kilogramima. Cela ta frka oko studiranja je bila izazovna, a ja sam se i dalje osećala neprilagođeno i nesigurno u svojoj koži.

Tokom studija, upoznala sam i nekoliko mladića koji su pokazali interesovanje za mene. U početku sam bila oprezna, sećajući se ispale iz srednje škole. Nažalost, sve moje veze nisu uspele zbog moje nesigurnosti i problema sa težinom. Svako razočaranje me je dodatno obeshrabrivalo, ali sam i dalje verovala da negde tamo postoji prava ljubav za mene.

Rad na sebi i suočavanje sa zdravstvenim problemima

Dok sam se trudila da se uklopim i pronađem ljubav na fakultetu, moji zdravstveni problemi su se pogoršavali. Otkrila sam da imam probleme sa štitnom žlezdom (hipotireoiza) i PCOS, što je dodatno otežavalo moju borbu sa kilogramima. Shvatila sam da je došlo vreme da se ozbiljno pozabavim svojim zdravljem i preuzmem kontrolu nad svojim životom.

Uz Jeleninu podršku i ohrabrenje, počela sam da istražujem različite metode mršavljenja i zdravog života. Noćima sam visila na internetu i pokušavala da nađem dijetu za mene – koja nije toliko rigorozna, a opet da brzo daje rezultate jer bih lako odustajala kada posle tri dana ne bih videla bilo kakav pomak.

Za početak, posvetila sam se, kao, nešto zdravijoj ishrani, fizičkoj aktivnosti (šetala 20 minuta po parku) i radu na svom mentalnom zdravlju (tripovala da meditiram i smanjujem stres). Kroz sve te promene, Jelena je bila uz mene, pružajući mi ljubav, podršku i motivaciju. Ipak, ceo ovaj projekat je bio kratkog daha i vratila sam se starim navikama :(.

Život jedne luzerke

Nakon završetka fakulteta, zaposlila sam se u jednom velikom lancu za distribuciju robe i to delu za igračke. Posao je bio zanimljiv i ispunjavajući, ali moji problemi sa težinom i zdravljem nisu nestali uprkos trudu da, kao, zdravije živim. Jednostavno, imala sam ispade emocionalnog prejedanja kada bih slistila sve iz frižidera a onda naručila porodičnu picu i u dva sata noću gledala TV i jela…

Sutra bih na poslu bila mrtva umorna i jedina stvar o kojoj bi razmišljala je bila: Radim sa igračkama, a ni sa jednom od njih se neće igrati moje dete. Zato što sam debela, zato što imam ciste na jajnicima, zato što me niko neće i nikada neću imati dece… I onda bih razmišljala kako ću da kupim Milku od 300 grama i litar Fante za posle ručka…

Ipak, negde duboko u sebi, nekako sam znala da je došlo vreme za promenu i da moram preduzeti značajne korake kako bih izašla iz ovog vrzinog kola.

Podrška od Jelene je i dalje bila prisutna, ali ona je završila fakultet pre mene i postala mlada uspešna žena koja mnogo putuje i brzo gradi karijeru. I – uglavnom nema vremena. Ipak, uvek je bila za mene tu – makar bio to poziv preko mobilnog ili porukica.

E sada nema nazad

Jednog dana – bio je kraj jula 2022. – nakon baš baš dugog razgovora sa Jelenom, odlučila sam da se ZAISTA posvetim zdravom životu i promenama koje su mi bile potrebne. Odlučila sam da preuzmem kontrolu nad svojim zdravljem (jer me je težina već i fizički ugrožavala).

Jelena i ja smo napravile strategiju i složile se da mi treba pomoć i podrška i neko ko će da vodi računa o tome da budem stalno motivisana. Takođe, stala sam na vagu i malo je falilo da padnem u nesvest: u tom trenutku imala sam 34 kilograma viška!!! Na moju visinu od 173 imala sam preko 100 kilograma. Užas!!! Inače, na vagu sam stajala jednom u mesec dana, samo da bih mogla lekaru na kontroli da kažem da mi težina raste i da mi verovatno treba hormonska terapija (nikada se nije složio i bio je u pravu!)

Ova zastrašujuća cifra me je drmnula iz letargije i ponovo sam se bacala na „kopanje“ po internetu. Prvo sam tražila dobrog nutricionistu. I našla osobu sa odličnim preporukama. Zakazala pregled već za sutradan i „bacila“ 50 evra: program koji sam dobila posle pregleda ne da nije bilo moguće sprovesti, nego nisam ni imala toliko vremena da pripremim 3 glavna obroka i 3 užine – sve od različitih namirnica u toku dana. A i gde da nabavim meso od bufala koji je bio na slobodnoj paši? E ljudi, ako neko zaista zna da u zemlji Srbiji ima bufala osim u zološkom vrtu – neka javi – ja čula nisam.

Digla sam ruke od nutricioniste i počela da posećujem različite sajtove sa dijetama i pratim grupe na fejsu. Biću potpuno iskrena: ni jedna dijeta mi se nije dopala: te ovde ne možeš da jedeš proizvode od žitarica, ovde smeš da jedeš od 10 do 18 ili tako nekako, te ovde nikako ovo, tamo nikako ono… sve neka ograničenja. A meni je trebala neka dijeta gde se skoro sve jede ali jasno određeno količinski za moje potrebe.

Dijeta 10 posto – pun pogodak!

Tražeći tako danima po netu nešto za mene, pronašla sam da je dosta ljudi imalo odlične rezultate sa dijetom 1200 kalorija i da tu može sve da se jede ali po nekom individualno skrojenom planu. Dopala mi se ta ideja – delovalo je da nema prevelike presije, a da se gube lepi kilogrami.

Pošto nisam previše znala kako to ide, kontaktirala podršku dijeta.net-a gde sam i našla tu dijetu da se raspitam o mom slučaju i da li je to dijeta koja mi može pomoći. Mislila sam da na e-mail nikada neću dobiti odgovor, ali on je stigao rekordno brzo – pojašnjeno mi je zašto ova dijeta nije za mene a dobila sam i jedan kraći upitnik koji sam popunila i vratila njihovom dežurnom nutricionisti.

Dobila sam odgovor veoma brzo gde mi je predložena dijeta 10 posto i navedeni razlozi zašto bi mi baš ona odgovarala. Prijateljski i opširni e-mail mi je dao nadu da nije u pitanju neka priča „uzmi pare i beži“ već da ljudi zaista žele da pomognu.

Prihvatila sam da uđem u program dotične dijete i za dva dana dobila bitna dokumenta: Jelovnik za prvih nedelju dana i plan fizičkih aktivnosti za prvih nedelju dana. Pogledam, jela normalna, nema nekih fensi stvari, ajde, nema slatkiša, ali i to je ok… mada crna čokolada je isto slatkiš 🙂 a ona je prisutna… Plan vežbanja ok… I tako ja krenem na probnu nedelju. Posle probne nedelje, opaaaa, prijatno iznenađenje – 4 kilograma manje! Ma znam da je većinom voda i ono što je bilo u crevima, ali 4 kilograma nekog viška je otišlo.

Javim to mom nutrucionisti na dijeta.net-u a on mi pošalje program za naredne tri nedelje uz napomenu da svake nedelje javljam težinu i ukoliko postoji neki problem u vidu malaksalosti ili neke druge neprijatnosti. Ništa od toga nisam imala i za te tri nedelje – ode još 7 kilograma! Bez cimanja, uz ukusnu hranu i malo vežbanja. Zaista sam bila prezadovoljna, a i Jelena je moj „pad“ ispod 100 kilograma proslavila zajedno sa mnom u jednom vege restorančiću sa ukusnom i niskokaloričnom hranom!

Sada sam znala da sam na pravom putu: znam šta mi je činiti, imam podršku i samo mi treba strpljenje.

Ipak, promene nisu došle preko noći. Bilo je mnogo uspona i padova, trenutaka slabosti i povremenih poraza. Ma jelo mi se slatko, htela sam da izludim! Ali, uz upornost, podršku sestre ali i ekipe sa dijeta.net-a i veru u sebe, uspela sam da ostvarim pozitivne promene u svom životu. Kilogrami su polako nestajali, a moje zdravlje i samopouzdanje su se poboljšavali.

Problemi sa štitnom su se stišali, rezultati krvi postali znatno bolji a i broj cisti i njihova veličina su se smanjivali. Moja lekarka me je obradovala kada je rekla da ako ovakav trend smanjenja i dalje bude prisutan, neće biti potrebna hirurška intervencija koja je planirana za proleće 2023.

Novi početak

Paralelno sa mojom promenom težine, pojavio se i jedan Bane koga sam sasvim slučajno upoznala kada me zamalo nije pregazio na pešačom prelazu ispred Skupštine sredinom novembra. Jednostavno, padala je kiša, ja se nešto zamislila i prelazila ulicu na crveno i… tras! Na svu sreću, vozio je polako ali je bio dovoljno uviđajan da me odmah, iako sam bila bez vidljivih povreda, strpa u auto i odveze u Urgentni. Tamo sam detaljno pregledana i sve je bilo ok…

I posle se Bane izvinjavao za nezgodu uz jednu večeru na koju me je pozvao, pa uz drugu, pa treću… a sredinom decembra ja sam već njemu kuvala večere jer sam se preselila kod njega. Objasnila sam mu sve vezano za moj problem sa kilogramima, a budući da je on kao dete imao slične probleme – sve mu je bilo jasno i podžava me u mom životnom stilu. Izrazio je želju (koju sam ispoštovala) da se pridruži – naravno u svojim okvirima – mom planu ishrane jer želi da zadrži liniju ali i da misli o zdravlju (32 godine, imao teži oblik korone 2021. – savetovano mu nikako da se ne goji). Sve u svemu – našli smo se. Sada se šali da je mogao da ostane bez žene svog života samo da je brže vozio.

U januaru sam dobila potvrdu da sam ostala trudna. Bane, Jelena, moji i njegovi roditelji – svi smo bili presrećni! A naročito ja koja je bila sigurna da nikada neće imati dece! Javila sam se za prilagođavanje dijete mom novom stanju i dobila i tu preporuke. I sada sam

Uz poboljšanje mog zdravlja i samopouzdanja, došlo je i do napredovanja na poslu. Dobila sam unapređenje i veću odgovornost, što mi je pružilo priliku da ostvarim svoje profesionalne snove. Moj život je konačno bio ispunjen srećom i uspehom na svim poljima.

U februaru je bilo tačno 6 meseci kako sam na dijeti i podvukla sam crtu – 32 kilograma manje! Sada sam na modifikovanoj ishrani koje zahteva moje stanje, ali to ne znači da ću se vratiti tamo gde sam bila – čak naprotiv – znam šta sam preživela, znam kako sam se osećala i to ne želim ponovo.

Poruka nade i ljubavi

Moja priča je priča o nadi, ljubavi i snazi koja dolazi iz podrške najbližih. Kroz sve izazove, uspone i padove, naučila sam da prevaziđem prepreke i pronađem svoju snagu. Zato sam želela da podelim svoju priču sa vama, nadajući se da će vas inspirisati i možda pomoći onima koji prolaze kroz slične borbe. Znam da je priča duža, vi je skratite gde mislite da treba, jednostavno ja nisam znala šta da izbacim iako smo se dogovorili da ima najviše 1500 reči.

14. mart 2023.

DODATAK: Jelene više NEMA!!! :'(

Moja draga i jedina sestra nastradala je u lančanom sudaru na autoputu u inostranstvu sredinom marta 2023. Pedantna kao i uvek, ranije je krenula na zakazani poslovni sastanak i po mokrom autoputu naletela na vozila koja su se već sudarila.

Gornja priča koju sam dugo odlagala da pošaljem neka bude i uspomena na nju i svu podršku, nadu i savete koje mi je u životu pružila.

Volim te seko i znam da si tu negde oko nas i da nas čuvaš i paziš da se tvoj prvi sestrić „lepo ponaša“ u maminom stomaku. I žao mi je što ga ti prva nećeš voditi na Adu… 🙁

. . . . . . . .