Baš kao što je mast proglašena štetnom 80-tih godina prošlog veka, izgleda da je sada na redu šećer da preuzme tu ulogu. S obzirom da je izbegavanje šećera trenutno veoma popularno, sada ima ulogu koju su zasićene masti nekad imale i šećer se danas optužuje za epidemiju gojaznosti za koju su nekada bile odgovorne masti.

U svemu onome što se objavljuje nikada u stvari ne čujete nešto o pozitivnoj strani šećera ili kako se koristi u ljudskom organizmu. Preovladavajuće mišljenje u novinama i brojnim dokumentarnim emisijama jeste da je šećer oličenje zla i da ćete postati zavisni od tog primamljivog osećaja euforije koji može samo mlečna čokolada da vam pruži, kao i da ćete na kraju završiti gojazni, okruženi praznim limenkama energetskih pića bogatih šećerom. Ističe se da je šećer povezan sa brojnim bolestima kao što su dijabetes, hipertenzija i srčane bolesti. Međutim, sve ova stanja izazivaju višestruki faktori. Njihovu pojavu ne možete da pripišete samo unosu šećera. Način života i druge navike u ishrani su takođe odgovorni. Ono što je takođe jasno jeste da je fizička aktivnost u poslednjih 30 godina smanjena jer se sve više bavimo sedentarnim zanimanjima, dok je ukupan unos kalorija porastao za preko 400 kalorija dnevno. Iako se okrivljuje za porast telesne težine, konzumiranje šećera je u proseku poraslo za samo nekoliko kalorija u odnosu na 70-te godine prošlog veka. U stvari je konzumiranje masti, ulja, mlečnih masti i cerealija poraslo za oko 180 kalorija, što je u proseku oko 4,5 puta više od porasta unosa šećera. Da rezimiramo – ne jedemo mnogo više šećera nego što smo to činili pre 30 godina.

Iz ovoga proističe da je odlika modernog načina života da jedemo više svega a da smo manje aktivni nego prethodna generacija. Zato je pomalo teško kriviti prvenstveno šećer za ovaj problem jer u stvari ne vidimo vezu između promena kod unosa šećera i veće telesne težine.

Hajde da vidimo kakva je uloga šećera u organizmu. Sve može da vas ubije ako preterujete sa konzumiranjem – uključujući šećer. To može i voda, ali je količina koju je potrebno da unesete da bi bila smrtnonosna prilično velika. Muškarac od oko 90 kilograma bi morao da unese više od 2,5 kilograma čistog šećera da bi ga to ubilo. Iako se slažem da postoje negativne strane preteranog konzumiranja šećera, isto tako postoje negativne strane konzumiranja bilo čega – tako je šećer jednako opasan kao voda, pa da li bi onda možda mediji mogli i o tome da pišu?

Šećer je jedan od naših glavnih izvora energije kada se razloži do glikogena. Imamo oko 350g glikogena u mišićima, 90g u jetri i oko 5g koji cirkuliše u krvi. Obnavljamo ga unosom hrane. Šećer prvenstveno dobijamo iz ugljenih hidrata (ne samo šećera) tako da žitarice, krompir, povrće, testenina i pirinač, između ostalih, obezbeđuju dnevni unos koji nam daje dovoljno energije. Šećer se samo klasifikuje kao ugljeni hidrat –došli smo do toga da koristimo šećere kao izvor energije, potpuno zanemarujući činjenicu da je to način za proizvodnju energije. Mogli bismo to da uporedimo sa vožnjom automobila na tri točka – moguće je, ali nije baš udobno.

Kada konzumiramo ugljene hidrate, dolazi do porasta insulina (to zavisi od vrste hrane koja se unosi i sa čime se konzumira). Insulin se povezuje sa težnjom energije da se skladišti i zato ima veze sa povećanjem uskladištene masti. Ovo u kombinaciji sa manjkom proizvodnje povezane sa ,preteranom proizvodnjom’ jeste simptom dijabetesa tipa dva.

Odatle potiče teza da je mnogo šećera jednako mnogo insulina, što dovodi do masnih naslaga u organizmu. To bi mogao da bude slučaj ako celog dana jedete šećer ili unosite preteranu količinu ugljenih hidrata tokom dužih vremenskih perioda, pri čemu je insulin hronično povišen.

Znate šta? Iako nivo insulina raste nakon jela kod zdravih osoba, vaše telo čuva masti i kad je nivo insulina nizak, a povišen insulin smanjuje apetit, tako da vi sa ishranom bogatom proteinima što ste mislili da ste bezbedni, nemojte biti tako sigurni, jer proteini podstiču porast insulina. Šećer ili ugljeni hidrati se okrivljuju bez naučnih dokaza, jer ova međusobna veza nije obavezno i uzročno-posledična, naročito ako razmotrite hipotezu o šećeru/povišenom insulinu/višku masnih naslaga.

Možda je najozbiljnije pitanje ,,Koliki je zdrav unos šećera?’’U potrazi za najnovijim trendovima u ishrani, potpuno smo izgubili iz vida šta je dovoljno a šta preterano. U sledećem postu ću pisati o tome šta je razumno a šta preterano i zašto izraz ,prirodan’ šećer u stvari ne znači ništa.

Izvor: www.huffingtonpost.co.uk/