Mek... Prvi put me je odveo pokojni stric, inace veliki pomodar u svemu. Klopa mi je bila 'nako, ali ugodjaj (u velikoj meri i na striceve price, koji mi je mesecima obecavao da ce da me vodi) wow. Nagovorim baku i deku da me vode kad stigne penzija... Dodje i taj dan, spremimo se, uskocimo u tramvaj i pravac Slavija. Moje srece nikad vece!
Ulazimo, deka bira sto. Ja mu k'o matora objasnim da moramo prvo da uzmemo hranu.
D: Da uzmemo?! Sami?! Pa jel ovo radnicka menza?!
Narucujemo... Deka bi pivo... Nema piva...
B: Cuti, bre, vidis da je ovo restoran za decu!
Sedamo za sto.
D: E jes za decu, ova stolica mi jedva bubrege pridrzava!
Ja radosno otvaram stiropor-kutiju big meka i porciju pomfrita, sipam kecap iz kesice u poklopac kutije i umacem kecap "k'o velika".
B: Sine, pa ti ne volis ovol'ko slan krompir! (lizne kecap) A ovo paradajza nije videlo!
Deka (savezni veterinarski inspektor, tada vec u penziji) secira big mek...
D: Da je meni ovako nesto zapalo u nekoj klanici, zatvorio bi' ih na neodredjeno! Ovo je toliko izmleveno i izmuceno da su i pacove mogli da ubace! Bez guljenja! Ovo je gore djubre od najgore pastete iz PKB-a il' Centroproma! Ovo bi trebalo zakonom zabraniti! Nek' ga jedu Amerikanci, ako nemaju bolje. Mi imamo!
Ja vec flipnula jer su bili sve sem tihi: Ne blamirajte me! Ko me uopste terao da vas izvedem ovde?!
B: Sine, jos si dete. (za taj uzrast opasna uvreda) Kad porastes, shvatices... (svoj big mek nije ni takla, pa je presla na pitu od jabuka) A da ti baka spremi tri put' bolju pitu od pravih jabuka sutra? Ovo jabuku videlo nije, sem ako ispred fabrike ima neka ukrasna jabuka!
(Ovako se ja secam i secacu se doveka, mozda je stosta parafrazirano)
Zavrsila ja jelo, njih dvoje spakovali svoje i odneli mom tati jer je on u kuci bio "dezurni kontejner". Posto je dosta putovao u to vreme, bio je upoznat sa "zlatnim lukovima" i to je bio prvi i jedini put da je "dezurni kontejner" odbio "ponude" a da ih nije ni omirisao uz komentar: "Dacu vam pare za trosak, pa jos toliko, samo da ovo ne jedem!".
Meni je trebalo nesto vremena da shvatim sta su to "matori" pricali, ali sam shvatila
I dok ovo kucam bas pokusavam da se prisetim poslednjeg svojevoljnog odlaska u Mek da jedem i - ne ide! Ako ne racunamo period pre nego sto su uveli obavezu kupovine radi upotrebe toaleta, a toaleti su im ipak (barem tada) bili mnogo bolji od bilo kog javnog...
17.01. Glup dan
D: 5 kliker-kivija, nes
U: jabuka
R: kajgana od 3 jaja sa sirom, tursija
V: 100g slavskog zita
Elem, zasto glup dan? Prijela mi se kajgana sa sirom, pa sam se odvalila za rucak i bas mi je nekako tesko pala. Obicno jaja i sir super varim, ali ovaj put se nesto desilo. A kad je zeludac konacno odradio svoje, otvorila se ala za slatko, pa sam u najgore moguce doba dana uzela UH. Hoce li se nocas probuditi ala, jos ne znam. Za sad je duboko u zimskom snu!
Inace, nista od FA jer je "genije" otisao da kupi cigare i - ljosnuo na klizavim plocicama pod taknkim slojem snega. Imam jedne patike koje su to nekad bile (raspad sistema, djon izlizan do bola) "za do radnje" koje sam obula po inerciji umesto voljenih mi "starih" kanadjanki koje inace koristim u iste svrhe po snegu. Izlazim iz prodavnice, korak, dva, tri, sve 4 u vis! Ugruvala sam blago najveci deo sebe - zadnjicu, a posto mi ona igra kljucnu ulogu u spinningu, resila sam da je postedim veceras. Bez brige, nista ozbiljno ni znacajno (inace bih vec bila na foto-sesiji kod cika-Rentgena), imam pun dijapazon pokreta i nista od bolova, nego "ono, za svaki slucaj", da ne krene da "otice"
