
Ja sam zivi primer zasto je cik-cak potreban i pozeljan. Kad fiksiram kalorijski unos, posle nekog vremena ulazim bas u to sto su Mrsa i Duda opisale - e onda primenim suprotnu logiku, pa dodatno smanjim unos, skinem jos malo, opet smanjim, a onda dodjem do toga da nemam energije ni iz kreveta da ustanem, pa batalim sve "i pomirim se da cu zauvek biti debela".
Licno se uopste ne osecam kao da sam "na dijeti", vec samo pametnije jedem. Meni je glavni VK dan subota, a onaj manji VK mi je klizan, obicno utorak-sreda. To iskoristim za neku poslovno-drustvenu prigodu. VK dani eliminisu psihicki pritisak "zabrana" na dijeti, slicno kao sto UH vecera na UN-ki sprecava ludu zelju za kolacima. Naravno, pametan izbor se podrazumeva, ali i pametan izbor moze da bude i te kako "nevaljao": dobar brie i vino, kvalitetan kolac, fensi pizza (ne 'lebara iz pekare)...
Dudo selidbe i promene zivotnih okolnosti nisu bas najpogodnije za skidanje/odrzavanje kilaze, ali ne brinem za tebe - kad se ustalis sa novim nacinom zivota, uspeces i kilice da resis!
