LEČITI I IZLEČITI
Makrobiotički pristup bolestima Bubrega/Mokraćne Bešike (Reproduktivnih organa i Prostate)
Gledano iz makrobiotičke perspektive Bubrezi i Mokraćna bešika su spregnuti organi (pogledajte tekst o Pet transformacija) i oni »vladaju« urogenitalnim organima. To praktično znači da svi poremećaji koji se pojave na recimo reproduktivnim organima predstavljaju rezultat neravnoteže i stagnacije u Bubrezima/Mokraćnoj bešici (u daljnjem tekstu koristiću skraćenicu - B/MB).
Simptomi poremećaja mogu biti mnogobrojni, a dele se u dve glavne grupe:
Fiziči simptomi uključuju: Preterano znojenje i mokrenje, uključujući potrebu odlaska u WC više puta u toku noći (posle odlaska u krevet), bol prilikom mokrenja, promenu boje mokraće (gotovo bezbojna ili tamno braon), učestalo mokrenje (ponekad sa malom količinom mokraće). Bol može biti izazvan iritacijom prouzrokovanom upalom i/ili infekcijom. Moguć je bol i/ili ukočenost sredine leđa negde u predelu gde se završavaju rebra pri kičmi. Slabost B/MB se takođe manifestuje umorom koji je naročito izražen između 4 i 6 sati popodne kao i jednim opštim zamorom. Kod žena se četo javljaju ciste i miomi.
Psihološki aspekti uključuju: Anksioznost, nesigurnost, gubitak samopouzdanja ili čak suprotne stvari - preterano samopouzdanje i naglost u postupcima.
Uzroci slabosti i stagnacije Bubrega/Mokraćne bešike
1. Suviše tečnosti
Ovo je verovatno najznačajniji uzrok slabosti B/MB. Danas je tako uobičajno da ljudi piju 6 do 8 čaša tečnosti dnevno i čak većina lekara to i preporučuje. Glavni razlog konzumiranja veće količine tečnosti je želja da se »isperu« bubrezi. Međutim, bubrezi nisu sifon na sudoperi pa da im je potrebno ispiranje, već organ za filtriranje koji može da pročisti određenu količinu tečnosti u jedinici vremena a sve preko toga mu izaziva zamor i slabost.
Razlog zašto stručnjaci preporučuju gorespomenutu količinu tečnosti (6 - 8 čaša) leži u činjenici da ljudi previše jedu životinjskih proteina što kao posledicu ima povećane količine mokraćne kiseline i amonijaka u organizmu pa ih je potrebno nekako razblažiti i »isprati«.
Ukoliko prihvatite makrobiotički način ishrane, budući da takva dijeta gotovo i nema namirnica životinjskog porekla, dovoljne će vam biti i 1 - 2 šolje miso supe i čaša - dve nekog čaja (naravno ako niste žedni). Šta se se od napitaka preporučuje za svakodnevnu upotrebu možete da vidite na strani Lista namirnica.
Takođe je važno napomenuti da kod slabosti B/MB treba izbegavati i sve namirnice sa visokim sadržajem vode: pečurke, voće, paradajz i krompir.
2.
Previše soli, premalo soli ili loš kvalitet soli
Od sve hrane koju konzumira čovek - so je najviše jang (posmatrano u spektru jina i janga). U organizmu so ima veliku moć skupljanja organa i tkiva. Rafinisana so koja se obično koristi kao stona so je potpuno bez minerala i sastoji se gotovo od čistog natrijum hlorida. Morska so međutim, sadrži još nekih 80-100 elemenata u tragovima koji su važni za balans minerala u organizmu i ima veću moć kontrakcije od rafinisane soli (Kod redovnog konzumiranja rafinisane soli telo je prinuđeno da crpi mikroelemente iz kostiju i drugih tkiva i samim tim ih slabi).
Kvalitetna morska so izuzetno prija bubrezima i održava dobar mineralni balans.
Veoma je važno napomenuti da se hrana ne soli kada je na tanjiru (niti posipa soja sosom) već se začinjavanje vrši za vreme kuvanja.
O količini soli koju treba svaki dan konzumirati neću pisati jer je to posebna tema koja se oslanja na pojedinačne potrebe.
3. Životinjski proteini
Takođe je u pitanju ekstremna jang hrana koja ima još niz loših efekata po organizam a naročito na bubrege. Sve namirnice životinjskog porekla trebalo bi izbegavati (uključujući i mleko i jaja).
4. Hladnoća
Sva hrana koja izaziva efekat hlađenja u organizmu negativno utiče na bubrege. Ovde spada sirova hrana, voće i voćni sokovi, alkohol i šećer kao i svaki proizvod obogaćen hemikalijama ili rafinisan.
5. Masnoće
Masnoće, naročito zasićene, su još jedan veliki neprijatelj B/MB. Treba izbegavati svu hranu koja sadrži zasićene masnoće. Za redovnu upotrebu bi trebalo koristiti susamovo i kukuruzno ulje u malim količinama.
...
Osim ovih pet ključnih dijetetskih tačaka koje određuju stanje naših Bubrega/Mokraćne bešike (i reproduktivnih organa i prostate), postoji još nekoliko faktora koji nepovoljno utiču na B/MB. Tu je pre svega stres i sveprisutni osećaj straha koji kao da je postao zaštitni znak današnjice.
Šta raditi ukoliko postoje problemi sa B/MB ili organima kojima oni »vladaju«?
Početi sa standardnom makrobiotičkom ishranom. Čitati literaturu koja obrađuju ovu problematiku. Konsultovati nekog iskusnog praktikanta makrobiotike jer svi smo mi ipak posebne jedinke i neka prilagođavanja su uvek potrebna.
Kao dopuna makrobiotičkoj dijeti sledeći dodaci su veoma korisni:
* Đumbirova obloga 2 - 4 puta nedeljno dok se ne ispuni broj od 64 obloga
* Kupanje u soli
1 kg soli (bilo koje vrste) stavite u vodu za kupanje (prijatno toplu koliko možete da podnesete) i kupajte se 15 - 20 minuta dva puta nedeljno 6 nedelja.
* Čaj od pasulja azuki
U tiganju pržite na laganoj vatri 1 / 4 šolje pasulja azuki 15 minuta. Dodajte 2 šolje vode i dovedite do ključanja. Neka lagano vri dok polovina tečnosti ne ispari. Izvadite pasulj (koji možete dokuvati i jesti u čorbi ili kao neko drugo jelo). Preostaloj šolji soka od azuki pasulja dodajte 1 / 4 kašičice soja sosa ili tamarija. Pije se 1 / 3 šolje dnevno tri dana. Ponovite postupak svake nedelje sve do ukupno 6 nedelja.
* Semenke od bundeva
Hrana koja je posebno specifična za prostatu je seme od bundeve. Jedite četvrtinu šolje pečenih semenki bundeve dnevno 6 nedelja.
MAKROBIOTICKI PRISTUP DIJABETESU
Primenom principa sjedinjavanja suprotnosti - jina i janga može se prilično precizno opisati mehanizam pojave šećerne bolesti kao i njeno lečenje.
Langerhansova ostrvca luče insulin u pankreasu. Više jang beta-ćelije u okviru ostrvca luče insulin, dok veće i više jin alfa-ćelije luče glukagon. Kod dijabetesa beta ćelije se šire i gube sposobnost da luče insulin. Ovo je prouzrokovano stanjem krvi koje je previše jin (kiselo), i to usled prekomerne potrošnje jednostavnih šećera, mlečnih proizvoda, hemikalija i drugih sličnih proizvoda, kao i preterane upotrebe proizvoda životinjskog porekla, koji stvaraju stanje acidoze.
Makrobiotički pristup dijabetesu usmeren je ka ponovnom osposobljavanju beta-ćelija da proizvode insulin tako što ih vraćaju u normalno stanje. Ovo se postiže ishranom nešto više jang tipa (alkalnom) i telesnom aktivnošću. Međutim, ishrana obolele osobe ne bi trebalo da je suviše jang, jer bi to izazvalo žudnju za suprotnom vrstom hrane koja je, prvobitno, i izazvala dijabetes.
Način ishrane dijabetičara
Dijabetičar bi trebalo da izbegava svu hranu koja je previše jin ili previše jang i trebalo bi da se hrana kreće u granicama standardnog makrobiotičkog načina ishrane. Integralne žitarice bi trebalo da budu zastupljena najmanje 50% do 60% u ishrani obolele osobe. Naročito se preporučuju više jang žitarice, kao što su kratak integralni pirinač, proso i heljda. Proso sadrži mnogo vitamina B koji služi kao katalizator u stvaranju hormona kao što su insulin i dijabetičar bi trebalo da često kuva kombinaciju pirinač-proso: u odnosu 50-50 ili 80-20. Žitarice treba kuvati sa malom količinom morske soli.
Zbog potrebe da se ograniči unos tečnosti oboleloj osobi se preporučuje konzumiranje samo jedne šolje miso supe koja bi trebala da ima nešto slaniji ukus u odnosu na standardnu miso supu.
Povrće treba da sačinjava 20% - 25% dnevne količine hrane i trebalo bi ga prvenstveno dinstati u malo ulja i začiniti morskom solju - nešto malo više nego obično. Ako je obolela osoba žedna, umesto da se smanji količina soli, treba da se poveća količina ulja (prvestveno upotrebljavati više jang ulja, kao što je ulje od susama i kukuruza). Od korenastog povrća najbolje su šargarepa, čičak i dr., a trebalo bi koristiti i okruglo povrće koje raste na površini zemlje, kao luk i kupus. Izbor zelenog povrća treba da se vrši prema obliku, a prednost dati malom lisnatom zelenom povrću čiji su listovi tvrdi i složeniji. Kelj, zelenilo daikona (vrsta rotkve), zelenilo šargarepe, peršun i slično spadaju u ovu kategoriju.
Mahunasto povće trebalo bi da je zastupljeno sa 10% - 15% u ishrani, i to prvenstveno mali sitni pasulj kao što su azuki pasulj i sočivo. Leblebije su suviše jin za dijabetičara. Korisno je redovno jesti 3% do 4% algi, da bi se obezbedilo neprekidno snabdevanje organizma mineralima.
Dijabetičar bi trebalo da izbegava voće, čak i kad je kuvano. Želja za slatkim ukusom zadovoljava se složenim polisaharidima glikoze iz žitarica, kao i povrća poput jesenje i zimske tikve, bundeve i šargarepe. Dozvoljen je takođe povremeni desert od pasulja azuki, zaslađen sirupom od integralnog pirinča ili ječma.
Dijabetičar sme da jede ukiseljeno povrće (turšiju), ali da je ono pripremljeno na tradicionalan način i da je odstojalo tri meseca. Turšija stara nekoliko dana je suviše jin. Po pravilu bi dijabetičar trebalo da ograniči uzimanje tečnosti, pa i preporučene napitke. Čaj od prženih žitarica, ječma ili pirinča, naročito se preporučuje. Dijabetičar ne bi trebalo nikada da jede sirovo ulje, na primer, u salati.
Važno je takođe da se hrana sažvaće temeljno, poželjno je 100 do 200 puta svaki zalogaj. Obolela osoba mora da vodi računa da se ne prejede i ne pije suviše tečnosti. Bolje je da dijabetičar jede male količine hrane četiri do pet puta dnevno nego jedan obilan obrok. Isto tako ne bi trebalo da jede nekoliko sati pred spavanje.
Pomoćna lekovita sredstva
Veoma koristan za stabilizaciju nivoa šećera i regeneraciju pankreasa je i sledeći napitak:
Sitno, što sitnije iseckati pola šolje luka, pola šolje šargarepe, pola šolje bundeve, (ukoliko nema bundeve može da se zameni šargarepom ili paškanatom) i pola šolje kupusa. Navedenim redosledom se stavi u šerpu od 1,5 litara.
Staviti posebno da provri 4 šolje vode i preliti povrće tako da se ne poremete slojevi (vodu lagano sipati uz zid suda). Ostaviti otvoreno na šporetu dok ne provri, a zatim poklopiti, smaniti vatru (ili pomeriti sa jake vatre u stranu) i kuvati još 20 minuta. Procediti kroz gazu (ne kroz metalnu ili plastičnu cetku!). Iskuvano povrće baciti, a dobijeni napitak piti topao i to pola šolje pre lakog ručka, a pola šolje 2 do 3 sata posle lakog ručka. Napitak čuvati u frižideru najviše 2 dana, i pre upotrebe obavezno zagrejati količinu koja se pije da bude topla.
Piti ga jedan mesec svaki dan, drugi mesec svaki drugi dan.
Aktivnosti dijabetičara
Mnoge fizičke aktivnosti su značajne za dijabetičara, ali ne bi trebalo da su previše naporne. Dugotrajna kupanja u toploj vodi ili tuširanja, kao i suviše česta kupanja izazivaju kod dijabetičara gubljenje minerala, te oni postaju veoma slabi (ili ih to veoma iscrpljuje). Bolje je brzo toplo kupanje ili tuširanje ili trljanje sunđerom.
Dijabetičar treba da ustaje rano svako jutro jer ga dugo spavanje slabi.
Obloge od vrelog đumbira stavljene na predeo želuca ubrzavaju oporavak obolele osobe.
Lekovi
Dijabetičar treba da nastavi svoju normalnu dozu insulina u toku prve dve nedelje makrobiotičkog načina ishrane. Pošto se stanje pankreasa poboljšava, njegova prirodna sposobnost da luči insulin se postepeno vraća i u tom periodu obolela osoba može postepeno da smanjuje dozu insulina. Takođe treba da je svesna svojih potreba koje se postepeno menjaju i treba da prilagodi svoju dozu prema njima. Posle ovog perioda može da primeni standardni makrobiotički način ishrane.
Ako se dijabetes pojavi posle 35. godine starosti, može da se potpuno izleči za dva do četiri meseca, međutim, dijabetes mladih osoba je mnogo teži. Početno poboljšanje pokazuju mnogi slučajevi, ali pošto dosegnu određen nivo, na primer, smanjenje doze insulina za 60%-75% nastaje njihovo kolebanje. Veoma je teško postići potpuno izlečenje osobe ispod 20 godina starosti.
Daleki uzrok mladalačkog dijabetesa je kvalitet hrane koju je majka jela u toku trudnoće. Pošto se ishrana većine ljudi veoma pogoršala u toku poslednjih 25 godina, mnoge bebe su rođene sa urođenom slabom konstitucijom koja ih čini podložnijim stanjima kao što je dijabetes.
izvor:
http://www.makrobiotika.net ,
autor: Stevan Brankov, 1999.