Luna, ja sam bila gojazna preko 10 godina. Sačuvala sam neke stvari (ona crvena majica sa fotografije je stara jedno 15-ak godina, ali mnoge od tih stvari su sad jednostavno ... totalno demode kroja (ne pratim ja modu nešto posebno, ali to je totalno van svih zbivanja). a i nisam ih baš puno ni sačuvala, prosto ... puno je godina prošlo.
Kufi, ne dozvoli da ti neko nameće ukus i ideal ... i ne gledaj takve časopise ... imaš puno časopisa sa običnim ljudima, naučnicima ... koji izgledaju normalno, prirodno, bez silikona, bez vađenja rebara i plastičnih lica ... i koji su postigli svoj cilj u životu. Za ove plastične i preterano naduvane (ne znam kako drugačije da formulišem te mišiće) ... da li misliš da će oni ikad biti zadovoljni postignutim? Na taj način leče komplekse i idu na dodatno vežbanje/operacije, od sebe prave kreature kojih se male bebe plaše (rađeno je istraživanje gde je utvrđeno da se bebe uplaše neprirodnih lica sa naduvanim usnama) i nikad u životu nisu zadovoljni, nego idu dalje u tom pravcu do besmisla ... s druge strane jedna fina, obična devojka traži isto tako jednog finog običnog dečka s kojim će imati zajednička interesovanja, sa kojim će moći da pronađe zajednički jezik i da zajedno oforme svoju malu porodicu (i žive srećno u kućici sa puno cveća

). Žene su zapravo jednostavna bića i kod većine žena fizički izgled odabranog partnera nema tako velik značaj kako se tebi čini ... meni je mm sa svojim stomačićem i kosom koja ga odavno napušta i dalje najlepši na svetu ... ne zbog fizičkog izgleda, nego zbog divnih osobina koje ima (i neverovatne sposobnosti da me trpi ovako lajavu i nemoguću

) i u mojim očima, on i fizički postaje najlepši ...
Razmišljala sam jutros da li se ičega odričem ovakvom ishranom.
Još uvek se u svakom obroku ograničavam u količini hleba, UH uopšte i proteina. Znači, iz navike, odredim sebi porciju mesa/sira/jaja/pasulja/hleba, ali uz to natrpam takvu neverovatnu količinu neskrobnog povrća - bilo u obliku variva ili salate, najčešće i jedne i druge vrste da nema šanse da budem gladna, a zaista uživam u tim ukusima.
Ponekad imam potrebu za grickalicama (ono legneš uveče da gledaš fantastičan film, pa prosto zamišljaš smoki ... ), tad uzmem šaku oraha/kikirikija/lešnika/badema, polako grickam bez imalo griže savesti i želja me mine.
Obožavam sladoled ćitavog života. Sinoć mi se očajno jeo ... i večerala sam sladoled (to onda tretiram kao obrok), a nakod toga još 2 piva

- od piva ne odustajem. Kilaža stabilna, čak nešto malo manja zbog piva, ali ... danas ću to nadoknaditi, tako da je to otprilike stanje na tikeru.
Ponekad mi se jede nešto slatko ... pojedem palačinke, komad torte, čokoladicu, keks ... ali to tretiram kao obrok (ne kao užinu) i nema ničeg do narednog obroka.
Jedino čega se možda odričem, a to i mora biti tako je, evo sinoćni primer, došli smo kući kasno, posle piva i muzike (za mene je 1:30 noću kasno, za neke mlađe je to verovatno početak provoda

) i mm je naravno večerao. Iskreno, posle piva, osetila sam i ja napad gladi ... ali ... neću više da jedem u to doba noći jer, to me je i dovelo do one kilaže, tako da je to jedina žrtva koju pravim ovim načinom ishrane. Nema više noćnih ždranja! Zato sam jutros ustala gladna i fino, obilno doručkovala.