Caco, kad bismo bar bili svesni koliko su "tekuci problemi" nebitni i ...tekuci...teku pa prodju...Zdravlje nashih bliznjih i nashe je jedini pravi problem.Brinemo zbog para, uspeha, ljubavi, ogovaranja i svakakvih gluposti. Potpuno nebitno. Ivo Andric ima ovu fantastichnu misao:
"Kod unutrashnjih borbi koje chovek vodi sam sa sobom i sa nepoznatim silama u sebi , vazi vishe nego igde pravilo : ne predaj se nikad!.Ni predaje ni ustupanja ! A pre svega shto kazu u Bosni: ne vezi tugu za srce. Biti uvredjen nepravdom ljudi manje je nego biti u bedi,a biti u bedi manje je nego biti bolestan,biti bolestan josh nije: umreti.Ali i kad je chovek uvredjen nepravdom , teshko bolestan, pa i na samrti , ne treba, tek tada ne treba da "pusti rdji na se".Tada treba napregnuti sve sile i ne priznati tugu i malodushnost. Izdrzati trenutak, a vec iduceg chasa chovek je ili na putu da prezdravi ili mrtav. A smrt je najveci i najsigurniji osvetnik."
Obozavam Ivu Andrica...kao da mi je brat blizanac
Guramo dalje...