Ali, ko sam ja da uopšte sudim da li je nekome lako ili nije? Nekome je lakše kada svoju tugu vrišti na sav glas, a nekome da je tiho nosi u sebi. Treba snage i borbe i za jedno i za drugo. Neko razvuče osmeh, neko se ne smeje, neko se zatvori u sebe, a neki traže gužvu. Ne vidim uopšte zašto naglašavati svoju tugu sa onim "lako je tebi".
Kufi taj tvoj komšija izgleda više voli da svoja dela opravda na taj način i garant time umanjuje svoju savest, kad tri puta ponovi laž, počne sam da veruje u nju. Uvek je lakše verovati da je neko drugi kriv za ono LOŠE što se dogodi i da se sa tim nema apsolutno ništa i da to ni sa čim nije taj kukavac izazvao. Za dobro je zaslužan sam i "niko mu se nije našao kad je trebalo", a u stvari od drveća ne vidi šumu jer ga cepa ego.
Ne postoji veće bogatstvo od porodice i zdravlja. Sukobim se i ja sa mojima, nekad to bude žustrije nekad blaže, ali mislim da to postoji svuda i u neku ruku je i normalno. Isto tako često im kažem da ih volim

U nekim godinama imamo nerealne želje i očekivanja, ali kako sazrevamo uvidjamo prave vrednosti i u stvarima i u ljudima.
juče dan 2
Doručak: hrono hleb, stišljena šunka, kiselo mleko, lan
- paradajz čorba sa testeninom
- paradajz čorba sa testeninom
- banana, lubenica, breskva