Mršavićka, povrćne čorbice su iz raja izašle. Ja ne znam kako bih ikada u životu mrdnula s mrtve tačke (što se tiče kilograma) da njih nije bilo, one su mi dugo služile kao "premošćenje", dok se nisam navikla na malo manje količine hrane. Sinoć me je čorbica spasla, preokrenula sam malo redosled jela, pa mi večera ispala tanka... da nisam imala čorbicu, neminovno bih ubrljala, a ovako sam pojela dva puna tanjira i legla mirne savesti i mirnog stomaka.

Treba uvek imati tako nešto u kući. (Ova je bila od lišća rotkvica i mladog luka, s mlekom i malo parmezana... malo lepo odabranih začina... nešto što zahteva čitava tri minuta posla i 15-20 minuta kuvanja - da se razumemo, i ja volim jela koja se brzo spreme.

)
Anči, matura je 1. juna, ali mogu ti reći da se naša generacija izuzetno lepo drži (bar većina), tako da sigurno neću biti samo ja u minjaku.

Ovaj višak vučem od oktobra/novembra, tad sam pojačano jela testenine i krompir, a meni se svaki skrob zalepi, naravno, zimus nisam bila karakter da to skinem, samo sam održavala.

Nije krivo pivo, bar da jeste, pa da mi ne bude žao. Sad kao malo pritežem količine, juče i prekjuče sam baš jela kako treba... kako pođem ka frižideru i šporetu, tako krenem sebi da ponavljam "matura, matura, matura", hahah.

Mi nismo slavili 20 godina, samo 15, tako da se praktično većina nas nije videla 10 godina... ne moram da se pojavim baš sa ovolikim šlaufom.

I klopa danas:
D: jogurt + dodaci (kefir sam nešto ubrljala, oživljavam ga)
R: sir, salata
U1: voće
U2: opet neka salatica (verovatno zelena sa 2 jajeta)
V: dinstane mahune, parče sira (mislim da neću meso), salata