
Inače, ja sam jedno vreme jako forsirala vožnju sobnog bicikla.
Zatim sam odlučila da to svedem na nekih pola sata-45min. vožnje svakog dana, ili
svakog drugog, sa malo ubrzanijim tempom. I sam osećaj nakon što završim vožnju je
neka vrsta rasterećenosti koju osećam, prijalo mi je...Dakle, nisam kao ranije osećala iscrpljenost, naprotiv.
Ali, nisam ni računala da će time kilice otići. To mi je bilo čisto kao vid pomoćnog sredstva i
fizičkih aktivnosti, posebno u zimskim danima.
