Krupna, ne znam ni ja baš tačno šta da mislim o tim povrćkama "kad im vreme nije", ali većina mi deluje korektno, naročito zeleniši, sve to može vrlo normalno da se odgaji u plastenicima, bez neke preterane hemije, možda čak i sa manje hemije nego leti. Jedino mi je paradajz uvek bio i ostao sumnjiv.
Majkomila, gricnuću za tebe.

Mada ove godine imam najgrešniju slaninicu ever. Svekrva uvek ostavlja klasičnu sušenu, sa dosta mesa, a ja sam nahuškala mm da ove godine isprobaju novi proizvod, tj. slaninu mog detinjstva... kakva se nekada pravila ovde, takozvana uđena slanina... a ona nema ni trunke mesa, masnoća u svom najlepšem izdanju.

Pa tako uzmem samo po zalogaj-dva, i inače je jaka, puna belog luka i paprike, ne može mnogo ni da se pojede, ali svaki put osetim blaženstvo.

Juče sam imala izmenu silom prilika, toliko me je nešto mučio đuveč (da li je prekiseo paradajz ili šta, možda je bilo i šećera u onoj mešavini povrća iz konzerve) da sam pojela uz njega dva dvopeka, kalorijski sam prošla manje-više OK, samo sam danas malo naduvena, više u rukama nego u licu, srećom. Posle sam preskočila drugu večeru.
Kreće mi zahuktavanje za slavu, spremamo sve jednostavno i starinski, ali svejedno ima dosta posla... i još pokušavamo da napravimo sebi prostora da sutra uveče skoknemo na neku svirku, makar na dva sata, uopšte ne znam kako ćemo izdržati sve to, ali rešeni smo da ne propustimo.

Klopa danas:
D: kefir + dodaci
R: ???? (šta stignem, s nogu)
U: sir, kupus salata
V: kiseo kupus sa vrlo malo mesa, čaša mleka
V2: ako bude - parčence jagnjetine, salata