Sad sam pregledala ovaj moj izolant.Nema tog što si napisala.Ovaj koji ja uzimam,je za žene,koje hoce da smršaju,a treniraju.Znam,ja da to ne valja,nisam ti ljubitelj hemije,u opšte,ali ženo...to mi spas,u nekim danima.Drži to mene,dok se ne uvedem u red,pa batalim.
Nekako,najlakše mi.Kriza je velika,poslednje dve nedelje.Nekako,ona sitna kriza,da trpneš nešto i gurneš usta.rekla sam na vagu neću stati,da se ne bih roknula.I sto grama gore,sad bi me ubilo

.
istina je sve što si rekla.Sva reč ti je na mestu,kao i uvek.Za ove mršave ne brinem...al one koje su posustale...one me sekiraju.Ali,svako bira svoj put.Meni je dnevnik slamka,grešila,ne grešila,nekako...moram da se upišem.Nemam ni znanja,ni obrazovanja,kao ti,da pomažem drugima,sa tonama informacija.Na tome ti se uvek divim.Jednostavno,mogu da pišem,i pišem,pa ako neko čita,i ako pomogne,vajda je.
Mi stare/sad se pravim važna/,ko neki stari,bračni par...znamo svoje slabosti,tešimo se,i jurimo,svoje putiće.Sve u svemu...grlim ja tebe,i eto,da te nema,trebalo bi te izmisliti
'nit coveka nit karaktera od osobe koja sopstvenom gooyicom ne moze da gospodari'.