Boki, i o tim stvarima smo pričali i skroz se rastužili.
Anči, volim cimet, ali sad ga stavljaju u sve redom čajeve, postalo je dosadno. Pogotovu što je meni cimet asocijacija na špagete i sosove, ja ga rado stavljam u jelo, hahah.

Ružo, nevolja je u tome što smo pričali o nekim godinama kad sam već odavno bila mama majmunica, eto šta me je pogodilo, što sam imala tu ludu sreću da na meni ne ostave traga ni porođaji ni sve ostale lepe majčinske muke, ali sam svejedno na kraju uspela da ubrljam sebi liniju.

Pritom sad imam super i kilažu i figuru, svesna sam toga, ali ne vredi, mene svi pamte kao jednu malecnu žgoljavu cicu, i nije prvi put da čujem kako sam "nekad bila..." - pa fljusnu kompliment, a meni dođe da pitam šta mi sad fali, hahah, ali znam šta je, jednostavno su me takvu zapamtili i to je to... ne znam kako bih opisala, ali recimo kao kad vidiš ćelavog Šabana Šaulića, može da bude ćelav koliko hoće, ali ti ga uvek vidiš sa onom njegovom perikom i šiškama.

Krupna, zeleni čaj rokam od najranijeg detinjstva jer ga volim, i moji su se uvek čudili, hahah.

Ne pijem ga redovno, ali kad mi se pripije čaj, to mi je prvi izbor. Ako ga nema u kući, onda crni. A ti da se držiš tog mesca i salate, lepo ti reče Boki, da ne bude sutra plakanja, važi?

Divno ti je krenulo, nemoj da ubrljaš...
Mim, ja ću svrnuti kod tebe pošto znam da nemaš vremena da nam iščitavaš dnevnike.
