Eh, moja Dudice, sve u svoje vreme.
Kao student, ja sam izblajhala(Je'l se tako kaže:) ) kosu. Bila sam kao ovca, a trebalo je da budem pepeljasto plava, pa nije uspelo, tada su farbe bile sa mnogo amonijaka, blanš, pa farba, kakvi da odmah farbam u novu boju, ostala bih bez kose. Jedan rođak mi u menzi rekao: Kakva si k'o baba Guzina, to je bila profesorka istorije, zaista stara i seda, i zaista se tako prezivala.
Baš tada dođu mi u dom u posetu mama, moj jadni tata i baba
Kuc na vrata sobe u studentskom domu, ja na krevetu u onom polusedećem položaju, učim, a moja mama pita cimerku: Gde je moja Nena?
Najveći blam zbog babe, gde da me baba vidi takvu.
Kad me je mama poznala, odmah vadi novčanik i kaže, onako uzbuđeno: Evo ti pare...odma kupuj farbu...prefarbaj tu glupost na glavi!
Lepa sećanja.
Letos smo prvili neke planove, Dudo, sa mojim ujakom i ujnom, ujna ima sestru u tvom gradu, da idemo zajedno kod te ujnine sestre, to je žena zmaj, skoro se doselila iz Crne Gore, kupila kućicu i celu je sama renovirala, uključujući i najozbiljnije građevinske radove.
Ovo je više bilo za pp, ali možda taj plan i realizujemo, pa da se i nas dve vidimo, bar na deset minuta
