Nikad nije kasno, i hvala ti, draga Biljka!

Hehe, koliko sam puta čitala tvoj dnevnik i razmišljala kad ću i ja na "održavanje"... Ti si dokaz da se sve to može.

Meni je trenutno sad najteže ne to što moram da pazim (normalno da ću da pazim, taman posla da pokvarim ovoliki trud!), nego što je teško naći neku meru da stojiš na istoj težini, ni gore ni dole. Ostalo mi je još malo salca, ali njega iz principa čuvam, da me podseća na opasnost koja vreba iz tanjira.

Beo, videla sam sa zakašnjenjem tvoj post, i ništa mi nije jasno, jer procedura je skroz ista, odvajanje od ljuske, flaše, jorgani & ostalo... jedino što dodajem mlevenu papriku i crni i beli luk (i celer i peršun), i ne stavljam šećer (jedne godine sam stavila i niko nije hteo da jede), ali vezujem ga manijački i puštam ga da ključa desetak minuta, pa mu valjda to dođe kao kompenzacija. Sad razmišljam, možda zato što nije na mračnom mestu... Nema direktno sunce, ali nije ni u mraku. Uhhhh... sad me svrbe prsti da napravim jednu turu bez salicila, pa u mrak. Samo ne znam kako da ubedim čoveka da dovuče paradajz i izdrži još dan krša... možda ako mu obećam da ćemo zajedno da ređamo flaše u mraku.

Ali mi je bitno da znam da MOŽE bez ikakvih veštačkih dodataka, ima da ga probam i da mu nađem kvaku pa makar crkla! Hvala, Beo! Dragocen podatak!
