Stranica 39 od 82

Re: UN pa dokle stignemo

Poslato: 24 Aug 2017, 22:04
od slonche88
Covece! :o Otrovne bube, zmije, ajkule, meduze... Ja i od bubasvabe padam u nesvest :D

Fotografije su prelepe! Stvarno umes da uhvatis momenat :ljubav2:

Moj decko i ja vec dugo razmisljamo o tome da napustimo Srbiju, ne vidimo neku buducnost ovde. Zao nam je da ostavimo porodicu i prijatelje, ali sa druge strane nam je zao i da propadamo u ovoj zemlji. Tuga :placljivko:

Elem, promaklo mi ono da unosis 1000kcal, to je stvarno premalo. Posle ti bude krivo kad uneses 1500, a cak si i tad sigurno u deficitu, nema razloga za nerviranje :D
Vec si dosta kilograma izgubila i normalno je da dodju periodi zakucavanja i periodi skidanja, samo treba biti uporan (rece ti neko ko ima 110kg i tek pet dana je na dijeti 8) :D ). Druzimo se i ne posustajemo! :hi-fi:

Re: UN pa dokle stignemo

Poslato: 25 Aug 2017, 02:41
od Bakica
Cao Kufi :mahalo: Pogledala sam taj video...shvatila sam ja to i ranije :shock: .
E sad ovako je samnom...Ja uzimam proteine (jeduci meso kao i biljne namernice s proteinima) sve vreme od kad sam zavrshila sa UNkom. Naravno na UNki nisam ih mogla uzimati svaki dan ili bar ne u dovoljnoj kolichini. Ako sam izgubila mishicno tkivo to se verovatno desilo tada dok sam bila na UNki :x Od kako sam pochela sa brojanjem kalorija ja praktichno jedem NORMALNO ( znachi i meso , mleko, jaja itd.) s tim shto sam ogranichila kolichine da bih ugodila broj kalorija...dakle i kad sam ( a retko to i uspevam) na manje od 1200 kalorija ja i dalje uzimam sve namernice ( pa chak i UH ali naravno u drastichno manjoj kolichini). Ne mislim da mi je ishrana " nezdrava". E sad da li uzimam dovoljno svega shto mi treba nemam nachina da saznam osim kad mi telo "javi" da mi se sad jede ovo ili ono...
Koliko sam izgubila mishicne mase ( koja je u mojim godinama i onako problematichna posebno jer nemam nekih ozbiljnih vezbi tipa teretana i to) ne mogu da znam takodje. Jedino merilo mi je kad odem na onu vagu u apoteci i saznam da sam izgubila dosta FAT tj vaga mi kaze da mi je Body Fat sada na normali ( gornja granica). BMI mi je i dalje vrlo visok i praktichno nemam shanse da dostignem svoj idealan BMI ni kada ako Bog da dodjem do 85kg. Znachi s tim se uopshte ne zamaram i ne zamajavam. To nece moci.
Sa ishranom koju sam ustalila (i nadam se dozivotno cu je se drzati) bez problema odrzavam ovu postignutu kilazu. Nije i ni teshko...ne lishavam se ichega shto sam ranije jela ...samo sam prestala da se PREJEDAM. To prejedanje je definitivno posledica ne samo genetskih predispozicija i ne samo hemije moga metabolizma vec prevashodno ima psihichku bazu ( time odredjene osobe " leche" ne samo stres, vec i nesigurnost, nemoc, krivicu i sve ono shto nosimo u sebi od detinjstva kroz ceo zivot dok se taj isti zivot poigravao s nama :cry: ).
Fine su biznise napravili svi ti koji nas "uche" kako da jedemo , kako da vezbamo, kako da budemo pozitivni...pa dobro, treba i oni od nechega da zive a mozda nekom i pomognu makar da ga motivishu...ali meni se chini da je cela ova stvar jako LICHNA...ta borba je jako lichna i u sushtini vodimo je sami...i tu naravno puno i greshimo , chesto ne vodeci je po pravilima nauke :D

Re: UN pa dokle stignemo

Poslato: 25 Aug 2017, 03:21
od Bakica
Slonche ... to ti je Australija :D Za razliku od Novog Zelanda gde smo prvobitno doshli pre dolaska u Australiju gde ( na NZ) nema nishta ni otrovno ni opasno...pitomina...ali klima ochajna i depresivna :cry: ostrvska...kisha i vetar 8 meseci godishnje a leto provodish u dzemperu :roll: plaze gledash iz kola ( zbog vetra) a u ledeno more ne ulazish :roll:
Shto se tiche da li da chovek ( mlad pogotovo) emigrira ja ne znam shta bih ti rekla :005: Moj muz i ja smo otishli sa 40 i 39 godina , dvoje dece u pubertetu i sa 4 "krmache" (one velike torbe). Kad smo stigli na Novi Zeland sluzbenica na carini nam je rekla "Sigurno vas cheka rodbina , prijatelji?" Odgovorila sam " ne cheka nas niko" a ona je samo tuzno promrmljala " Jadni ljudi". Nije nam dugo trebalo da shvatimo te njene rechi :cry: .Kad se jednom upustish u te vode povratka nema ( a mi chak ni kucu u Beogradu nismo bili prodali rachunajuci da cemo mozda da se predomislimo i vratimo) i ne ostaje ti nishta drugo nego da se borish. Mi smo taj potez napravili u neka sretnija vremena u ovim zemljama gde smo stigli...sada je sve mnogo surovije ( od toga da drzava mnogo manje pomaze nove emigrante do toga da je posla sve manje, plate stagniraju vec godinama, troshkovi zivota rastu a nekretninu u gradovima gde jedino ima posla ,a koja je glavni nachin sticanja nekog kapitala bila svih ovih godina, vishe chovek , pa ni kad dvoje rade, teshko uopshte moze da kupi jer su cene otishle u nebo). Dakle i ako ti podje za rukom da dodjesh do SVOG ozbiljnijeg posla , kao novi emigrant ( a ako nemash neki ozbiljniji kapital od nekoliko stotina hiljada dolara) zivecesh vrlo slichno tome kako zivish u Srbiji (od nedelje do nedelje chekajuci platu koja ce ti eventualno pokriti troshkove zivota). Taj zivot ce verovatno biti neshto kvalitetniji , rentacesh veci stan/kucu ,otplacivacesh bolji auto i slichno ali nisam sigurna da kad se uzme u obzir da cesh izgubiti rodbinu i prijatelje ( koje cesh ovde teshko steci i to opet samo medju svojim sunarodnicima) to nesnto malo boljeg standarda moze choveka uchiniti sretnim :cry: Pogotovo shto se na taj novi standard chovek brzo navikne kao da ga je imao uvek.
Ima ljudi koje znam ( na prste jedne ruke ih mogu nabrojati ) koji se jesu pravo nabogatili za ovih 20 godina emigracije a to su jedan zubar koji je nakon godina muka sa nostrifikacijom uspeo da otvori u pravo vreme svou privatnu praksu i jedna doktorka ginekolog koja je zena doktorirala medicinu josh u Beogradu , polozila specijalistichki ispit ( shto je skoro nemoguce) i takodje otvorila privatnu praksu. To su uradili u ona zlatna vremena a onda zahvaljujuci visokim prihodima nakupovali nekretnine ( tada josh ne tako papreno skupe kao sada) i zapravo najveci kapital stekli na tim nekretninama.
Moje lichno iskustvo mi govori da ja lichno kada bih ponovo pravila odluku ne bih odlazila u svet ( nigde , pa chak ni ovde gde je josh relativno dobra situacija u poredjenju sa drugim zemljama zapadnog sveta). Pogotovo ne SAD u ova vremena.
Uh bre al se raspisah. Ne znam...vi morate sami odluchiti shta cete...ali nemojte niko da vas laze da vas igde cheka neki med i mleko :nasilan: Moj bratic je skoro bio ovde u poseti...i on bi negde da ide iz Srbije...nismo ga lagali (i ako sve shto je video ovde izgleda sjajno) kad smo mu rekli " To shto sad imash u Srbiji ( svoju kucu i ekstra stan koji nijedno nisu na dugu, na kredit vec otplaceni) ovde necesh imati ni kad krenesh u penziju". Josh ce se teze ozeniti ovde i napraviti porodicu...nema rodbine i prijatelja a ima puno samoce...Ne znam da li je shvatio :roll: Vratio se u Beograd, nashao bolji posao ...shta ce dalje biti videcemo.

Re: UN pa dokle stignemo

Poslato: 25 Aug 2017, 22:02
od slonche88
I neka si se raspisala, verujem da bi mogla jos svasta nesto da napises o celom putesestviju kroz koje ste prosli, ali ce nas neko banovati. :D Ako neko od admina i dalje posecuje forum. :010:

Ovde je situacija dosta losa. Recimo, moja plata u knjizari je bila 200e. To je plata od koje bi mogao da platis kiriju, ali racune i hranu ne. A da ne pricamo o luksuzu poput kozmetike, pozorista, bioskopa, garderobe... Za tu platu se radi sest dana nedeljno po sedam sati, stoji se sve vreme, nedeljom se radi 9 sati (na nogama) i radi se sve — od administracije preko prodaje do ciscenja wc-a. Mobing je ovde najnormalnija pojava, pogotovo od strane takozvanih menadzera. Vecina tih menadzera ima srednju skolu, ali to nije nikakva prepreka da nekog ko je zavrsio knjizevnost na Filoloskom fakultetu uce upravo o knjizevnosti. Uvece oko 22h, kad zatvaras knjizaru, drzis dzoger u ruci, brises pod i razmisljas da li je vredelo studirati. Tolike godine, toliko krvi, srece, suza i znoja. I onda kad ti se sve smuci samo odes odatle. :D

Tako je i ova zemlja pocela da mi postaje mucna i mislim da cu je u naredne dve, tri godine sigurno napustiti.

Re: UN pa dokle stignemo

Poslato: 25 Aug 2017, 22:39
od happyhappy
Hajde i ja da idem u off :D
Bakice, pricu slicnu tvojoj cula sam od par prijatelja. Cak i jedan od njih koji zivi u Nemackoj i ima ludilo platu jer je na visokim pozicijama u Simensu kaze da planira da se vrati, najvise zbog samoce i nedostatka prijatelja. Verujem da ima i obrnutih prica, ali mislim da prva generacija koja ode najvise naj***, deca se vrovatno adaptiraju, a deca te dece tek.
Slonche, znam i to o cemu ti pricas. Uzgred, mi smo koleginice :D Moja drugarica s faksa je dugo radila u knjizari u Knezu, pa se mrcvarila kao lektor u Laguni (to je izrabljivanje nevidjeno tek, industrija i mobing). Ja sam imala srece pa sam u vodama naucnog rada. Plata nije sjajna, ali je u odnosu na prosvetu jos i super.
aj da ne davim, procaskasmo, izvinjavam se na uzurpaciji prostora :D

Re: UN pa dokle stignemo

Poslato: 26 Aug 2017, 03:06
od Bakica
Devojke ...mogla bih knjigu da napishem ( i kanim se :D ) na ovu temu jer pricha i sudbina nas emigranata sam se nagledala i naslushala za ovih 24 godina emigracije tushta i tma. A priche su svaka za sebe jedan roman :shock: Nisam zavrshila knjizevnost , mada sam bila upisala, u ona vremena, Jugoslovensku knjizevnost ali se udala i porodila te godine , shvatila da treba da se preshaltam na neshto shto ce " 'lebom da nas rani" i upisala zatim spoljnu trgovinu :D Nisam ni od toga imala velike vajde :cry: Studirati naravno treba ( to sam govorila i svojoj deci, ako nishta da razvijesh vijuge i da ne budesh budala i da te svaka shusha ne pravi budalom i da ti teze ispiraju mozak :cry: ) a najbolje ono shto volish ...da li cesh od toga imati vajde veliko je pitanje , pogotovo danas ...Juche ovde na TV -u analitichari kazu da ce za generaciju koja sada ima od 12-25 godina (gde spada i moja unuka) to da imaju POSAO , STAN i mogucnost da naprave porodicu i izdrzavaju decu biti " PIPE DREAM" , tj da 70 % ove generacije moci ce samo da sanja o tome. Eto tako JAVNO kazu u ovoj zemlji "blagostanja". Pri tome kazu da ce u proseku ta generacija za svog radnog veka promeniti oko 11 zanimanja :cry: Znachi to shto si studirao uopshte ne znachi da cesh to celog zivota raditi. I inache ovde i ljudi ovih starijih generacija promene 4-5 zanimanja u toku zivota.Idu tamo gde ih pare vuku. To medjutim nije u nashoj kulturi pa nam se chude shto se drzimo svog osnovnog posla :shock:
Slonche...odmah da ti kazem da sa knjizevnoshcu shanse da nadjesh ikakav posao, barem ovde, su ti nula. Ne smem da se upushtam dalje u razradu ove teme jer cu napisati roman :oops: :cry: Ovamo da bi chovek dobio papire ( pa da uopshte krene da trazi posao) mora da bude idealan kandidat , znachi da je vec struchnjak sa iskustvom u nekoj od tehnichkih nauka , da je mlad i zdrav i da perfektno govori engleski. Moze im se da biraju pa biraju :placljivko: Vidim da su u Evropi pomalo odshkrinuta vrata za vas iz Srbije ali opet ozbiljnije poslove dobijaju samo oni slichni ovome gore navedenom. Nema vishe "pranja sudova" na zapadu.Mozda eventualno pranja zadnjica starcima josh moze da se nadje :cry: I u generaciji emigranata nashoj ( koji smo doshli pre 20 godina) imash veterinare, zubare,pilote i inzenjere koji voze gradske autobuse ovde...eno ih shtrajkuju sada i ne naplacuju ljudima karte namerno...traze vece plate ( mada nisu loshe placeni ali kad rade ko crnci prekovremeno). Nece ni oni imati posla za desetak godina kada autobusi budu ishli bez vozacha ( vec su probe u toku).
Elem Slonche , ne znam shta tvoj dechko radi i kakve bi bile njegove shanse ali pre nego shto date otkaze tamo i pokushate da se otisnete, DOBRO prouchite stvari a josh bih vam zapravo preporuchila da PRVO nadjete posao (ma gde da idete) a to je teza varijanta kad nisi u toj zemlji u koju idesh...
Znam da vam je teshko u Srbiji...i moja cerka radi ko konj za male pare ( srecom ima nas da je pomazemo)...mozda da probash neki svoj biznis , da osmislish neku svoju ideju ( u struci ili van nje)...mozda cesh isto zaradjivati malo ali cesh se osecati kao chovek. Shto se tiche pranja WC -a i ovde ti je tako ako radish u maloprodaji ( radnji)...ovde niko ne zaposhljava chistachice kao u ona "sretna vremena" socijlizma :D :shock:
E sad dosta o tome...stvarno ce nas banovati :nasilan:
PS Da se vratimo na temu kilograma.Necu da vas davim za svakih pola kile koje vaga pokaze manje ali danas je pokazala 600 gr manje a meni svaki gram znachi :013:

Re: UN pa dokle stignemo

Poslato: 27 Aug 2017, 12:28
od happyhappy
Super za minus! :veseljak:
Mora doci kad tad kad se covek hrani kako treba.
I kad pogledas dnevnike, vidis kako ljudi brzo odustanu. Jos gori problem napravi varijanta kad se krene s veliki minusom na pocetku, a onda nista (sto je ocekivano). Jednostavno, treba prihvatiti da se desetine kila skidaju mesecima, mic po mic, i da je to ishrana koja ce bita skoro pa ista takva i kad se ,,dijeta`` zavrsi (ovo i sebi govorim). U svim periodima zivota kad sam s tim stavom zivela, bivala sam u okvirima pozeljnog izgleda i tezine. Istina je, imala sam uvek zelju da jedem i jos nesto uz to sto jedem, ali sam je obuzdavala. Gladne su meni oci uvek, to nije sporno, od onih sam sto uzivaju u pripremi hrane i jelu kao takvom. Ali ima i ljudi koji uzivaju i u picu i u tome da su pijani, pa neki zavrse kao alkosi, drugi ne. Uzivam ja povremeno i u ,,lakim drogama`` (doduse, sve redje :D ), pa se ne odajem narrkomaniji.

















:mahalo:

Re: UN pa dokle stignemo

Poslato: 27 Aug 2017, 13:19
od Bakica
Adikcije pa i one sa hranom ne dolaze od same hrane ( alkohola itd.) nego od choveka. Neki su skloni adikcijama ( a ta sklonost je psihichke prirode a preraste i u fizichku vremenom (duzim) kada se postaje adikt. Ali kao i svaka navika tako postoji i odvika (ja josh da se reshim duvana :( a mogu jer znala sam da ne pushim po 3 godine) ...samo volja...i kad se volja ojacha na duzi rok naprave se i nove navike. To je moj cilj bez obzira na moje godine.
Danas smo ishli na ruchak u restoran ( hrana nije ni prineti , ni nalik onoj bozanstvenoj koju imate u Srbiji :placljivko: ) i ja pojedoh jednu krmenadlu sa roshtilja. Posluzili mi je sa pireom od bundeve ( mada bundevu volim ovo mi je bash bilo bezveze ) i sa nekom zelenom povrckom nalik na brokuli ali tvrdom , poluobarenom. Ni hleba uz to ne daju :crybaby: Tako da sam zahvaljujuci ovakvom ruchku danas ushtedela gomilu kalorija :D Moj muz bio pametniji pa uzeo kolenicu :wink: bila je bar velika i hrskava...podelio i svima nama okolo po malo i opet se najeo. Ja stejkove od govedine/ junetine ne ljubim ( a tek nikako kad su poluzivi) ali u ovom nashem delu Australije jedino stejk i morske stvari mozesh da jedesh. Tek odskora negde naidjoh na svinjetinu :cry: i to uglavnom u Nemachkom restoranu . E sad Melburn je drugo...tamo nema shta nema pa chak i odlichna Karadjordjeva shnicla i predivna Shopska salata...burek da ne pominjem ( kod Makedonaca). Ovde nemamo nishta od toga... :crybaby:

Re: UN pa dokle stignemo

Poslato: 27 Aug 2017, 14:23
od happyhappy
I ja ti duvanim, i to dobrano... Nikad nisam imala ni zelju da ga se lisim, jedino u poslednje vreme prvi put razmisljam o tome da kolicine sveden na razumnu meru (picim po 30 komada dnevno, manje vise, u trudnoci sam se bila svela na 3, 4).
A vidis, ja taj poluzivi stek mnogo volim :D Al iz nepoznatog razloga retko sebi tako nesto pripremim. Sad si me podsetila :D

Uzgred, da ti uzurpiram dnevnik tehnickim pitanjem. Ne mogu da nalepim tiker, ranije nisam imala probem s tim, sledim uputstvo, al nece.

Re: UN pa dokle stignemo

Poslato: 27 Aug 2017, 15:05
od Bakica
Ne vredi ti da se trudish da nalepish ticker :( Od pre nekog vremena admin zabranio bilo kakve linkove :x Ja mu pisala i pitala shta je , odgovorio mi da ih hakuju preko linkova i da je zato zabranio...reche privremeno...ali to privremeno Boga mi traje. Tako to nece moci.Jedino da u potpisu napishesh neshto, ono od chega si pochela i gde si dogurala sa kilama.
Pushenje je ovde strashno skup sport ( najjeftinija pakla koshta skoro 20 dolara...JEDNA PAKLA) .Prete da ce koshtati i 40 dolara...To se ne moze izdrzati pogotovu kad mnogo pushish a i ja mnogo pushim i ne umem da smanjim , umem samo da prekinem ( nekoliko puta prekidala i to po godinu , dve i tri). Prekidala sam obichno zbog para jer mi zao tolkih para :roll: ali me neka izrazito stresna situacija ( a bilo ih je dosta) obichno vracala cigaretama...Morala bih da prekinem i zbog zdravlja...ali sve odlazem :nasilan:

Re: UN pa dokle stignemo

Poslato: 30 Aug 2017, 02:22
od Bakica
Ne znam shta me spopalo :nasilan: Zadnjih 10-ak dana kad pogledam 4 puta sam prekorachila chak i 1500 kalorija :cry: :oops:
72 dan 58 dan Normalno = 1829
73 dan 59 dan Normalno = 1327
74 dan 60dan Normalno = 1113
75 dan 61 dan Normalno = 1109
76 dan 62 dan Normalno = 1605
77 dan 53 dan Normalno = 1548
78 dan 54 dan Normalno = 968
79 dan 55 dan Normalno = 1358
80 dan 56 dan Normalno =1165
81 dan 57 dan Normalno =1417
82 dan 58 dan Normalno = 1720
I shto je najgore taj "vishak kalorija" sam gotovo po pravilu nadogradila uveche :crybaby: :nasilan: Stara bolest da jedem uveche me opet napala. Dobro bar ne jedem ni mnogo nit ono shto ne bih smela ( hleb, testa). Pitam se sad da li taj metabolizam moze uopshte da se pobedi jednom za svagda :shock: Mogu ja da ne jedem uveche ali to je svesna borba ...ne toliko sa gladju jer nije ta potreba glad (popijem kafu pa nisam gladna) vec nekakva "uja" ( shto bi rekla moja svekrva :D ) me uFati i dok ne jedem ne pushta. :crybaby:
Ma boricu se ja , pa makar tako shto biram shta jedem uveche ali sve sam se nadala da ce to vremenom da popusti.
Kako sam htela da skinem josh 3 kg do 19-og septembra kad idem da vidim onog zluradog doktora ukucala sam tamo da vidim koliko kalorija smem da uzimam da bih to postigla i kaze mi 1175 kalorija dnevno za 20 dana. U zadnjih 10-ak dana to mi je uspelo samo 4 puta :oops:
Inache od 1 Septembra ako sve bude dobro pravim novi pokushaj da prestanem da pushim :headbang: U kombinaciji sa dijetom ( plus neke stresne situacije koje mogu da se pojave) nece to biti lako :crybaby: :cry: Rekla sam muzu da se pripremi :evil: :D da cu da urlam na njega (nemam na koga drugog :D ) tako da ce morati da se uzdrzi da urla nazad na mene :010: Ma bice veselo :evil:

Re: UN pa dokle stignemo

Poslato: 02 Sep 2017, 07:45
od Bakica
Nema nigde nikog :roll: Svi junaci nikom ponikoshe :oops:
Zadnjih dana preterala sam sa kalorijama :nasilan: Juche chak skoro 2000 :oops: :crybaby: Pravila domaci hamburger sa pomfritom i masnim sosom od majoneza i pavlake i belog luka :( . Pravo se najela i shokirala organizam :nasilan: :prasence: :zid: Tako mi doshlo :evil: .Danas barim povrca razna i idem na 982 kalorije :headbang: Problemi sa probavom se ipak nastavljaju...verovatno da to i nema veze sa dijetom vec sa mojim godinama, lenjim crevima i pitaj Boga chim. Jer jedem sve te namernice sa toboznjim vlaknima ali problem se neko vreme izgubi pa onda opet. Ma shta cu, boricu se s tim :cry:
Od prestanka pushenja nema nishta :oops: za sada...bolje da ne laprdam dok neshto zaista ne sprovedem u delo :cry:

Re: UN pa dokle stignemo

Poslato: 03 Sep 2017, 21:29
od slonche88
Uhuhuh, taj hamburger zvuci dobro :D

Mozda to i nije lose, malo cikcak varijante da se nesto pokrene.

Re: UN pa dokle stignemo

Poslato: 04 Sep 2017, 02:44
od Bakica
Slonche na mesni dan mozesh ili da napraavish hamburger kod kuce ili da kupish u mesari ( vi bar imate sve zivo u mesarama). Istina meshaju se proteini jer mora i jaje da se ne raspadne. Hamburgere koje ja ovde mogu da kupim u samousluzi ni pas s maslom pojeo nebi.Zato sam ga napravila u kucnoj radinosti. Zadovoljila dushu :D sad idem dalje sa mojim planom :headbang: Shvatila sam da to mora tako...kada chovek brlja i ako tada kaze " ma gotovo je sa mojom dijetom/zdravom ishranom" onda se kilogrami vracaju vrlo brzo. Ne sme tako :nasilan: nego se samo mora nastaviti gde si stao :)

Re: UN pa dokle stignemo

Poslato: 04 Sep 2017, 15:48
od Bakica
Vecheras gledala program o nenormalnoj debljini ljudi ( ima i gore... zove se morbidna predebelost ili vec kako se prevodi) :cry: Pravo da se chovek uplashi...Evo ga ovde:
https://www.sbs. com. au/ondemand/program/the-obesity-myth
Ko hoce da gleda nek pomeri com do tachke i au do tachke...to je serijal...ma strashno...a ja josh uvek prema BMI spadam u "Obesity" kategoriju. Neki mi kazu da ne treba vishe da skidam kile i da sam sad OK ali ja znam da treba. I ako postignem 85 kg ( shto je josh 8 kg dole) moj BMI ce biti 31.4 i i dalje cu spadati u "Obese"...Da pochupash kosu :crybaby: :zid: :prasence:
Da bi spadala "samo" u "overweight" morala bih da imam BMI ispod 30...a to znachi bar 81kg... :005: shto bi znachilo da treba za to da skinem josh 12kg. Videcemo...treba prvo skinuti ovih 8kg :oops: a i to ce sad biti dovoljno teshko :placljivko:
PS Da se "ubacim" medju "normalne" sa BMI 25 (gornja granica) morala bi da stignem do 67.6 kg. Pa sad ti zamisli to. To bi znachilo da skinem JOSH 25.4 kg...Ludilo :shock: Znachi shanse nema da ikad budem "normalna" :D :-P