od Debeliccka » pre 12 godine
5.Feb - P dan – 1/91 – II - Prvi dan mog novog života i odbrana prezimena
D: 2 kivija
U: 1 pomorandža
R: Piletina sa karijem, salata iz turšije, parče hleba b.k. + supa b.t.
V: 1/5 ručka, salata iz turšije (bilo prilično kasno pa nisam htela više da jedem)
Buvice, Andy, Alfa, MalaMu, Tija, Moravka, hvala na poseti i čestitkama!
Alfa, ma sve smo se ti i ja razumele! Nadam se da ćemo se još dugo družiti!
MalaMu tvoju smo temu proćaskale kod tebe i nadam se da si izašla iz dileme, jer ne vidim nikakvog razloga za istu...
Tija, dobro došla i hvala.....i opet knjiga! Baš ste me spopale!
Ajde neka neko da predlog za koncept.....kolaž svega i svačega? Pisanije u mom stilu? Ispovest? Imala bih ja toga....toliko toga ja nisam rekla, ne zato što je tajna, nego je jednostavno nemoguće na ovakav način....
Mogla bih da vam prepričavam razne osećaje na ovu temu koja nas je ovde okupila...to je jedna duga priča koju svi mi imamo da ispričamo...
Inače ponovo uviđam sve čari ovog foruma, nije to samo korisnost nego nešto drugo je u pitanju...I toliko nas uredno svakodnevno odvaja vreme da se javi u svom i u drugim dnevnicima, kao da nemamo ništa drugo da radimo u ovom vremenu brzog života...
A pitate li se ikada zašto to činite odnosno činimo?
Iskreno, kada sam ja otvorila dnevnik nisam to učinila zato što sam mislila da bez podrške ne mogu....Naprotiv, apsolutno sam ja znala da mogu jer je kucnuo čas i bilo je moranje a ne želja (ne samo želja)....Ja sam htela da otvaranjem dnevnika dodatno formalizujem i obznanim svoju nameru, i najavila čak da neću pisati jelovnike i da ću se javljati jednom nedeljno....
Međutim, kao što vidite, bilo je sasvim drugačije, i to od prvog dana...
Forum je nešto više od razmene jelovnika i pitanja i odgovora, forum je jedna nova dimenzija koja povezuje sve ono što želimo i možemo i ne možemo a želimo, pokušavamo i uspevamo...i onda se to sve u ovom forumskom procesu tako lepo sjedini....da se čoveku prosto otvaraju neki novi vidici....
.....
Evo mene u mojoj bici, predstoji mi junačka odbrana prezimena...
Da Moravka, lepo je u mom novom statusu, ali ništa u životu ne dolazi na tacni (osim suvišne hrane i pića) pa sam svesna da moram svakodnevno da zaslužujem iznova i iznova ovo što imam....da se ne bih probudila iz sna....
A ja još uvek nisam svesna ni šta se u stvari desilo....ali eto nije san...stvarno je...
Ne radi se ovde o pre i posle slikama i o odrazu u ogledalu (samo)....mnogo je širi pojam ovde u pitanju....Pre početka ove misije, a na svojoj rekordnoj kilaži, ja nisam volela da vidim svoj odraz u ogledalu (lice) ali ne zato što je odraz izgledao tako kako je izgledao nego zato što me je iz ogledala gledala osoba koja je odjednom postala slaba i dovela sebe u izvesno stanje i koja nije mogla da upravlja svojim životom i promeni nešto...
U tom (relativno kratkom ) periodu sa tom kilažom...ja sam se ponekad pitala....da li je to to...možda tako treba da ostane...da li je moguće da ja više nikada neću biti ona ja, da više neću nositi svoju garderobu, da mi predstoji ovaj imidž kao trajno stanje, da sam svoje završila.....A to je bio jedan mnogo loš osećaj....
I pored svega toga, trebalo je sačekati pravi trenutak i preduzeti nešto...ali kad je došao, ja sam ga prepoznala....
Odoh sada, dosta sam davila...
5.11.2012.-74kg, 6.12.2012-67kg, 2.2.2013-62kg, 25.3.2013.-60kg, 6.5.2013.-59kg, 8.6.2013.-58kg, polovina juna 2013 - 57kg i posle toga 57kg sa povremenih 58kg na kratko...