Ma sad je on OK, uglavnom konstantno drži 2-4 kila viška, ali bio je to mnooogo veći višak... sad samo pazimo da se to opet ne otme kontroli, a za koju godinu, kad krene da šeta devojčice, verujem da će i sam pripaziti.

Mene je još sramota kako sam juče galamila i mrdala, dvaput sam ubeđivala doktora da me pusti sa stola, što mi se nije desilo ni kod gorih intervencija... valjda su mi malo otišli živci, sreća te njemu još nisu otišli, inače bi me svaki doktor na njegovom mestu lupio po glavi da me umiri... mislim, jeste odvratno bolelo, konci duboko a mišić upaljen, rana buknula, svaki je čupao kao žicu iz armiranog betona... u stvari i jesu bili konci kao žice, to me častio "monofilamentnim"... ali eto, preživeh, i sad je i to iza mene.
Ne uzimam ništa od tih čuda za imunitet, majka me ubeđuje baš za "ekomer", ali sve se to pravi od ribe... a ribe su moja čuvena fobija... kad samo pogledam ono pakovanje, meni već klecnu noge.

Mada je poslednjih meseci mogo bolje, čuk-čuk-čuk, otkako je uklonjen glavni izvor problema, ali još se moj jadni organizam batrga.

Od one prve operacije još stoji krater koji nije smeo da se ušiva, i to je skroz podložno svakoj infekciji spolja, užas živi... ma mene kad hoće, ono hoće.

Da se upiše i klopa, pa na šljaku...
D: jogurt s lanom
U: 2 nektarine
R: salata od krastavaca
U: neskafa sa 1,5 dl mleka
V: planski brlj vikendom (videćemo šta)