O boze, lekari... Pre nego ispricam slucaj iz svoje kuce, znam da ta fistuloza kako se vec kaze, uglavnom napada tamne ljude, tamnokose, tamnopute...
A moj otac se pre par godina javio doktoru u bolnici zbog neizdrzivih bolova u stomaku, nije mogao da odredi gde ga boli... Nakon dva sata su ustanovili da je to upala slepog creva i da se to podhitno operise. Tako je i bilo. Proslo je par sati od operacije, on, nije mu dobro, pada, onesvescuje se, temperatura 40, pada u komu... Skontali su da je ostala gaza u rani... hello
Drzi ne daj, otvaraj opet, spasavaj coveku zivu glavu. Uspesno. Nakon par dana zagnoji opet, razlog nesterilizovani konci. Pola godine je lezao u bolnici jer je tezak seceras, rana nije mogla da zaraste, on nervozan, pada u depresiju. I oni su njega jos par puta seckali zbog tog gnoja da to ociste, i nakon 8 meseci prebace ga u Beograd da bi doktor Bajec rekao da on hitno mora da ima neku operaciju (ne secam se koju) tako da je njega doktor operisao i nikada vise nije imao problem. Taj isti mu je ustanovio upalu pankreasa i izlecio.
Na zalost rana je ostala, kao rupa, imas utisak da ti ruka ulazi u stomak. Inace je moj otac bas debeo covek. Genetski, sa oceve strane su svi debeli i rumeni

I sad ga ima 130kg
I eto... Vise nikada (pa ni sada kada mu je lose) ne javlja se lekaru bas iz tog razloga. Ne znam sto ispricah sve ovo, ali valjda da objasnim kakvi su indijanci ti doktori. Posebno nasi Smederevski
