Devojke moje drage, bio i prosao taj famozni 11.02. a ja se nisam javila, znam...smrc,smrc...
Ovako...
Prvo lepa vest jeste da je trudnoca potvrdjena i mi preprepresrecni...deca se isto raduju,toliko da dok stanem sa nekim makar malo bliskim,makar to bila i komsinica sa kojom sam na "dobar dan", oni odmah..."jel znate da nasa mama ima bebu u stomaku"?
Oni vec planiraju ko ce sa kim da spava, ljube mi stomak (inace i moja sestra je trudna,tacnije pred porodjaj je jer joj je termin 25-og februara i oni kazu meni-jao mama zamisli ti imas bebu i keka ima bebu i to budu devojcice i onda nas bude dva-dva,a mozda jos bolje da ti imas dve devojcice pa da budemo komplet...)
Volela bih da ulazim cesce i piskaram cesce, ali ja ziva nisam od kad sam prosli put vama pisala...popela sam se ja na 59,5 kilogramica,ne znajuci da sam trudna, i nekako mi to bilo odjednom, i rekla sam sebi "ok sad znas da si trudna,i jeste ugojila si se i sad te to nervira,jer je odjednom,ali neces sebi dozvoliti sad odjednom 20kg...ali da se nesto suzdrzavam kao sada,e pa necu...toliko sam cekala na bebicu i konacno je tu i pripaziti hocu,ali u granicama normale."
A sad (eto i razloga zasto vam i ne pisem

) odjednom se sve preokrenulo i dan za danom prolazi u mucninama,povracanju,mucnini, glavobolji, i tako u krug...ja ziva nisam, smrsala sam na 58,3 pa posle na jos manje sto dr kaze da i nije ok, ako se bude nastavilo, da pripazim, pa se svaki dan teram na jelo, sad sam na oko 58,8 sto mi je ok, i na svu srecu posto mi se jede voce,jedem puno jabuka i narandzi,i corbice njami njami, sem toga sve mi je odvratnooo...ceo dan sam u krevetu, slaba sam do prodavnice da odem, jer mi se u sekundi slosi i kljoknem skoro...muzic je kod kuce,i sva pomoc i podrska su tu, on vodi decu, on ih dovodi, on obavlja prodavnicu,kuva, pegla, ma sve...eto razloga zaista,zasto vam nisam pisala...tek ovako predvece mi bude ok.
Opet imam i jake grceve,tacnije sad vec sve manje,ali me jos uvek sece u predelu jajnika...sto je dr rekao da je skroz ok...ne smem nagle pokrete da napravim, recimo cim ustanem sa kreveta brze,odmah me boli, grudi su mi vec dva broja vece, ko ce do kraja izdrzati,a stomak vec svi primecuju,i vec sam kao u 3-em ili 4-om mesecu, sto mi je sad drago, odjednom je opupeo, i svi ga primecuju, vec moram trudnicke pantalone (ne preterujem,zaista) i takva sam bila u obe prethodne trudnoce, ali ce mi posle

ostati stomak...tako da cemo se druziti...ali da ne dosadjujem, u sustini sam presrecna i zahvalna Bogu...a tegobe ce proci
Volela bih da mi opstane dnevnik,jer vec zamisljam kako cemo se druziti od septembra ili kasnije...
Cesto mislim na vas, i necu da vas lazem, zamisljam sebe, e sad ces Mishice sesti i pisati devojkama,i onda mi nekako prodje dan i ok, sutra cu,sutra i to tako ide u krug,ali vas se cesto setim

To se zove "mrzovolja" , priznajem
Inace sam oko 8-me nedeljice, zato i imam te pojacane simptome, koji ce proci nadam se oko 12-te ili 13-te nedeljice...i termin mi je septembra, ali se tacan datum jos uvek ne zna, za sad su mi rekli 15- do 25-ti...za dve nedeljice idemo opet bebce i ja kod cika doktora da preuzmemo MKP (Mutterkindpass), kao decija i moja knjizica u kojoj su svi podaci od trudnoce,do svih onih glavnih decijih pregleda, tako da cemo tada i ustanoviti tacnije datum, i trudicu se da vas ranije obavestim...ako ne dosadjujem...
Vama zelim lepe rezultate u onom sto ste zapocele, i puuuuunooo vas pozdravljam.
Hvala na posetama, bezobrazna i umorna Mishica ce skupiti snage da vas uskoro obidje.
