Tako je Alfa, raznorazne vrste problema...
Ali prednost iskustva i relativne naše ,,nepremladosti,, je što smo imale vremena da upoznamo sebe i da znamo gde smo tanke mislim slabe a gde debele

, mislim šta su nam slabosti i kako da se nosimo sa istima....
Zamalo da zaboravim da se ispovedim:
25.Jan- UH dan - 81/91
D: crveni grejp
U: mala jabuka
U: malo kikirikija da bih izdržala do ručka (strašna potreba za hranom danas pre ručka)
R: 1,5 kuvani đevrek, šolja paradajza supe (quick kesica)
V: palačinka sa nutelom i višnjama, malo sladoleda, red crne čokoladeDanas sam baš nešto bila gladna i jedva sam dočekala ručak. Valjda taj UH dan nekako i dolazi na red baš u trenutku kada organizam traži nešto drugačije…
A taj neki UH ručak koji se sastoji od kuvanog đevreka, lepog integralnog hleba ili tonus hleba – sa npr ajvarom, domaćim paradajz sokom ili paradajz supom – to mi tako odgovara kao da je u pitanju najveći specijalitet ovog sveta (crni tartufi, npr, hoću da kažem kao da je u pitanju nešto najekskluzivnije)…Baš baš mi se sviđa…
Naravno volela bih i neku piticu sa zeljem ali nema veze…
Inače danas sam se na kratko videla sa drugaricom sa kojom se nisam videla par meseci i pričala joj naravno o tome na koji sam način skinula kg….I tako, pričajući o tome, inspirišem se na razmišljanje o još jednom novom aspektu tj temi…pa se tako rodi u mojoj glavi još jedna ,,moja školica mišljenja,,:
Testa radi, tj analize radi – zapitala sam sebe šta je to što bih ja kao volela da jedem npr jednog dana kada završim ovih 182 dana ili kada odlučim da nekog dana dam sebi ,,takozvanog oduška,, (ovo je namerno pod znacima navoda, ko razume shvatiće, jer pokušavam da istovremeno naglasim i da ne vidim potrebu za nikakvim ,,odušcima,,), tj šta bi to bilo što bih ja sebi dala da se počastim???
Odgovor je bio : ništa (i slovima n i š t a)…
Apsolutno ničeg nisam željna, nemam ni osećaj da sam na dijeti, uopšte ne postoji stvar za kojom čeznem (ali eto jadna ne smem da je uzmem)…
Jako sam zadovoljna zbog toga…
Primetili ste verovatno da volim da se bavim ovim dijetetskim psihoanalizama i da tako učim o sebi i o tome kako ću najlakše i najbolje da živim ubuduće (po pitanju hrane i kilaže naravno)….
Elem, ne postoji to nešto…
Dakle nisu slatkiši, ta moja bivša velika fatalna ljubav koja mi je zamalo uništila život….
Nisu ni bogzna kakve kombinacije koje sada nisu dozvoljene…eventualno malo neke lepe zeljanice (u kojoj ima i sira)..
Mislim, volim ja sarmu npr, i naravno da ću je u životu jesti, i pored toga što je u njoj i pirinač i meso…I biće tu još raznih obroka u mom životu, normalno…pa će biti situacija kada ću pojesti nešto neplanirano i u nedozvoljenoj kombinaciji, zato što će biti takva situacija i neću u tom trenutku imati šta drugo i slično, ali valjda će to biti u dozvoljenim razmerama….
Ali, poenta priče je da nisam apsolutno ničega željna, da nemam nikakvu želju po pitanju hrane i da su mi svi apetiti zadovoljeni. Da je sutra smak sveta ne bih na današnji poslednji dan posegnula ni za kakvom posebnom hranom, pre bih recimo uzela neki alkohol i lepo se napila!
Eto, još jedna moja priča iz Nepričave…moje psihoanalize i slično…
