Devojke, ne izdržah sinoć... planu pita s mesom.

Inače su se milion puta u kući pravile pite a da ih i ne pogledam, u principu sam jaka na sva iskušenja sem na picu... ali ovo je bila (ponavljam se

) pita po mom ukusu, kakvu nisam jela godinama, onako debela i vlažna, kao lazanja. A koliko god da je dijetalno napravljena, šest parčića su šest parčića... triput sam večerala.

E, da, i na kraju krunisala dvema pomorandžama, koje su valjda imale po pola kila svaka. I sad u celoj priči totalna nebuloza... danima jedem izuzetno malo a težina mi se povećava zbog vode, došla sam bila do 55... e, danas je mirno krenula da spada.

Možda je bilo potrebno da nečim šokiram organizam.

(Recimo, pitom.)
U međuvremenu mi je pukao film i prešla sam na antibiotike bez pitanja, ne znam da li bi se moj dr baš oduševio, pošto mi ne odobrava da ih pijem bez nužde... ali ovo je stvarno bila nužda, rana je bila iziritirana od ove poslednje intervencije i krenula je užasno da se upaljuje. Imam utisak da je već malo bolje, noćas sam uspela da spavam u cela dva položaja.
Danas teram disciplinovano, u pokušaju da se malo očistim od UH iz pite... otprilike nešto ovako:
D: jogurt sa začinima
R: juneća čorbica, salata
U: neskafa sa 1,5 dl mleka
V: dinstana junetina (možda s nekom kašičicom pavlake), salata, i trebalo bi da bude neko bareno povrće kao prilog