Kijanje prestalo, ali zato me probudio kašalj, onaj što cepa pluća.

Sve redno... a sinoć sam lepo i ja sebi zabiberila, špajz je okrečen pa smo krenuli da vraćamo i prebiramo stvari... s time što nama špajz ne služi za zimnicu kao svem normalnom svetu, nego su tu knjige i svakojaki krš, pa je sve to trebalo istresti i obrisati, a ponešto i baciti, i taman smo se fino zahuktali, kad ono cvrc, nestade vode pa nastavismo nasuvo... a prašina do neba. To mi je baš onako bilo super za pluća. (Da ne bi piva, ni grlo ne bih imala čime da plaknem.

) Elem, sva sam polomljena, nemam snage ni da iskoristim ovaj lepi dan.
Danas i sutra hranu krpimo od raznih dronjaka (noćas sam usput zbrčkala neko čudo), da bismo elegantnije uleteli u praznike, a i da bi se oslobodio malo frižider... sutra se sprema klopa, preksutra tradicionalno kitimo jelku (i študent će biti tu, pustili ga profesori

), može da se desi da nam neko i bane... jednom rečju, kreće veselje, i prijavljujem da u praznike ulećem sa 51,1 kg (toliko imam već nekoliko dana), živo me zanima na šta će izaći ove godine.

Edit* - Stigla nam je jelkica!

U saksiji... pa će posle praznika da se sadi.
D: jogurt sa začinima (ali sa ogromnim zakašnjenjem)
R: krčkanija od boba sa svinjetinom, salata
U: neskafa sa 1,5 dl mleka
V: isto što i za ručak, dodaću krišku sira