Gle čuda! Pomfrit se dva puta prži?!

Da sam juče umrla ne bih znala.... No, sto ljudi, sto ćudi, sto recepata!

Po mom receptu pomfrit se ne prži nijednom....

Genetika valjda... Nemam taj pomfrit gen. Nikad u životu ga nisam pravila...
Nego Eleonor, ne znam šta sa tim tvojim količinama... Ovaj primer od npr 200 gr mesa... možeš ti nekad da pojedeš i više a možeš nekad da prođeš i sa 100 grama. Zavisi kako se i sa čim jede... Mislim tako bi trebalo. Ja recimo, ako bih jela samo parče mesa i ništa drugo pored toga (ja koja sam ljubitelj mesa) i recimo da bude spremljeno na najlepši način na svetu, meni bi to bilo malo. U stvari ne malo nego nekako ne bi bio usrećujući obrok. Ali ako bih imala prilog od nekog povrća i/ili dobru salatu, to je već nešto drugo. Onda bi ovo meso bilo itekako usrećujući obrok pa čak i u manjoj količini. Kao što ti reče Leonida, ako je u pitanju složeno jelo, znaš koliko otprilike nosi tvoja porcija (jer si npr na ceo ručak upotrebila 1 kg mesa ili koliko već).....
Da, protein i skrob ne bi trebalo da idu zajedno u većini slučajeva, a ako se dešava povremeno nema veze. Činjenično, postoje ljudi koji nikad u životu ne vode računa o ovim kombinacijama pa nemaju probleme ni sa linijom ni sa zdravljem i to je u redu. Ali, takođe je činjenica da se ove dve vrste namirnica vare na različite načine tako da zajedno ometaju jedno drugo. U tom smislu, poželjno je nemešanje, zdravije je, ideja je da vodimo računa o svojim organima za varenje i celom tom sistemu a i za mršavljenje može da bude korisno. Ako se pojede krompir + šnicla + majonez + hleb (sve u malim količinama) to je teže za varenje nego da se pojede pola kile mesa ili celo pile i salata. O tome sam pisala detaljno u svom dnevniku, više mi se zavrtelo od te priče. Posle pravilno kombinovanog obroka se osećamo lakše i poletnije i nemamo ni pospanost ni želju za slatkišima ni za tekućinom (npr lošom, ko voli gazirana pića npr) ni ništa.... Na taj način, pravilno kombinujući, u stvari možemo da jedemo više nego ako kombinujemo nepravilno.
Uh + masnoća ili skrob + masnoća. Tu je veći problem. Ovde spada većina gurmanluka koje mnogi ljudi jedu i koje su ih dovele do gojenja (ja srećom nemam ni taj gen osim slatkiša). Masno pecivo (razne pite, kiflice, sve iz pekare, lisnato testo), svi slatkiši (čokolada, kremovi a la nutela i eurokrem, većina torti i kolača, sladoled, itd..)... Zato ove stvari nisu poželjne u ishrani odnosno trebalo bi da budu prisutne retko.
To što ćeš upotrebiti
malo masnoće za pečenje nečega nije strašno. Nemoj da koristiš mnogo masnoće tamo gde joj nije mesto. Pomfrit je dobar primer. Pohovane šnicle i slično.
U svakom slučaju, neću dalje da komplikujem jer ovo sve samo može da te davi i gnjavi... Ono što je činjenica je da treba da se malo potrudiš da se obuzdaš sa količinama (pošto kažeš da ne umeš da ih oceniš i odrediš), sa rasporedom, kombinacijama, da ono što ne umeš da oceniš (količine) pokušaš da naučiš kako bi uspostavila funkcionalniji i zdraviji način ishrane a istom naučila i svoju decu jer ti je i do njihovog zdravlja stalo a ne želiš ni da oni budu gojazni.
Ono što sam pre neki dan pokušavala da kažem kada sam spominjala 3 jaja npr ili 200 gr mesa ili 250 gr sira je da ako se držiš ovoga, okvirno, ne možeš preterati. Ako ti je jedno od ovoga glavni obrok, dodaš mu salate do mile volje i neskrobnog priloga (ali nije ni ideja da ti neskrobno povrće pliva u masti, ne zaboravi ni to) onda ne možeš preterati. Ako imaš kuvani kupus, grašak, boraniju, razne čorbe i variva (pričam o jelima koja su sadržajna, u njima je npr i meso i povrće, a ne o nekim bistrim dijetalnim jelima) onda jednostavno neka ti mera bude jedan tanjir toga za ručak. Nije to tako komplikovano.
Možeš jednostavno da ograničiš hleb i da se zna maksimalna količina dnevno. Da vodiš računa o kombinacijama koliko možeš, ne moraš uvek. Da se držiš onih gore navedenih mera. Da ručak bude jedan tanjir nečega a ne tri tanjira. Da u večeri ne uzimaš hleb nego malo proteina i koliko želiš salate. I ove smernice mogu da ti budu dovoljne da gubiš kilograme.
U svakom slučaju, uči se da ocenjuješ količine i da imaš svest o tome šta i koliko jedeš.
Ako imaš konkretnu dilemu sa nekom vrstom hrane i poželjnom količinom, pitaj.
