Re: Dijetica pa Bebica
Poslato: 22 Oct 2015, 17:33
Ja i mama smo saglasne za štiklice, ti si na kontra strani.
Sad više nemam pojma odakle da počenem. Što se jelovnika tiče jesu malo raspašoj, nije strašno, ali se stalno nešto potkrada. Palačinka, tviks, supa, proteini i skrobovi zajedno... No to sve i nije alarmantno, čak ni tih 600 grama, tek kad prebaciš 3 kg onda je vrijeme za alarm. Ja mislim da je tebi hrana sada slanija(začinjenija) pa da zadržavaš dodatnu vodu. Normalno je da si željna "prave" hrane i standardnih kombinacija, ali je luksuz imati ih više od 2 dana sedmično (priznaj da si mogla i bez one palačinke, a o kraku tvix-a da ne pričam).
To "ma i briga me" objesi mačku o rep. I ti i svi znamo da nije tako, ali skroz pronalazim sebe u toj rečenici. Glupavo je to razmišljanje i taj revoltirani stav, samo sebe sj**avam. Upornost je majka uspjeha. Batali čitanje mog dnevnika i prekonektuj se na Dudu. Njen dnevnik je roman u 4 toma. Ona je primjer kako se pravilno hraniti i održvati postignuto, mic po mic, ali je uspješno. Ona praktikuje cik-cak, koji sam ti pominjala. Zastrašujuće izgleda kad vidiš broj strana njenog dnevnika, ali se skroz fino i lako čita. Ne moraš uopšte detaljno, ali neki taj sistem oko jelovnika samo da pohvataš.
Tužno je odrastanje bez baba i deda. I ja sam nažalost osakaćena po tom pitanju. Deda br 1 je umro par godina prije nego sam se rodila, babu br 1 sam vidjela možda par puta u bebećem periodu i ne sjećam je se, znam je samo kroz maminu priču. Dede br 2 se sjećam iako je umro kad sam imala 5 godina, družili smo se par mjeseci u izbjeglištvu, a baba br 2 u život je ušla tek 95-te kad je izašla iz Sarajeva i hvala bogu bistra je i "zdrava" sa svim svojim godinama broja 82. Život piše drame i jednostavno tu nemamo prostora da utičemo, vječita borba. Joj bože baš mi krivo što se Ilija potresao, ali ova njegova izjava "mama pa ti nemaš mamu", je teški crnjak.
Dođi u Srbijicu majku, ako ikako uspjete da se saberete, fino napravite pomen, odate poštu, dedi će biti lakše, a i da napunite zalihe smokija i plazme.
Ovu poslednju frazu što si stavila ne znam, ali mi se baš sviđa.
(možda neke izjave izgledaju neprimjereno i grubo, ali danas nisam posebno rječita, a osjetila sam potrebu da škrabam)
Sad više nemam pojma odakle da počenem. Što se jelovnika tiče jesu malo raspašoj, nije strašno, ali se stalno nešto potkrada. Palačinka, tviks, supa, proteini i skrobovi zajedno... No to sve i nije alarmantno, čak ni tih 600 grama, tek kad prebaciš 3 kg onda je vrijeme za alarm. Ja mislim da je tebi hrana sada slanija(začinjenija) pa da zadržavaš dodatnu vodu. Normalno je da si željna "prave" hrane i standardnih kombinacija, ali je luksuz imati ih više od 2 dana sedmično (priznaj da si mogla i bez one palačinke, a o kraku tvix-a da ne pričam).
To "ma i briga me" objesi mačku o rep. I ti i svi znamo da nije tako, ali skroz pronalazim sebe u toj rečenici. Glupavo je to razmišljanje i taj revoltirani stav, samo sebe sj**avam. Upornost je majka uspjeha. Batali čitanje mog dnevnika i prekonektuj se na Dudu. Njen dnevnik je roman u 4 toma. Ona je primjer kako se pravilno hraniti i održvati postignuto, mic po mic, ali je uspješno. Ona praktikuje cik-cak, koji sam ti pominjala. Zastrašujuće izgleda kad vidiš broj strana njenog dnevnika, ali se skroz fino i lako čita. Ne moraš uopšte detaljno, ali neki taj sistem oko jelovnika samo da pohvataš.
Tužno je odrastanje bez baba i deda. I ja sam nažalost osakaćena po tom pitanju. Deda br 1 je umro par godina prije nego sam se rodila, babu br 1 sam vidjela možda par puta u bebećem periodu i ne sjećam je se, znam je samo kroz maminu priču. Dede br 2 se sjećam iako je umro kad sam imala 5 godina, družili smo se par mjeseci u izbjeglištvu, a baba br 2 u život je ušla tek 95-te kad je izašla iz Sarajeva i hvala bogu bistra je i "zdrava" sa svim svojim godinama broja 82. Život piše drame i jednostavno tu nemamo prostora da utičemo, vječita borba. Joj bože baš mi krivo što se Ilija potresao, ali ova njegova izjava "mama pa ti nemaš mamu", je teški crnjak.
Dođi u Srbijicu majku, ako ikako uspjete da se saberete, fino napravite pomen, odate poštu, dedi će biti lakše, a i da napunite zalihe smokija i plazme.
Ovu poslednju frazu što si stavila ne znam, ali mi se baš sviđa.



(možda neke izjave izgledaju neprimjereno i grubo, ali danas nisam posebno rječita, a osjetila sam potrebu da škrabam)