Ma žuljaju puste pare pod slamaricom, a ja ne volim da me žulja... Pa sam zato juče i kupila 'aljinicu

, tj. poslala mm u prodavnicu da mi uzme, i eto, prEnovila sam se. Sad neću morati na kontrole & ostalo da idem u džaku... a ispod ove haljine/tunike mogu da se nose i helanke kad je zima, tako da ću i njih da uzmem... pa će trebati ravne duboke cipele... ih, kako lepo to vuče jedno drugo.

Neno, Mim, i mi smo imali te igranke s gramofonom... do osam sati.

A neko stariji (obično neki dečko iz Gimnazije) dođe kao gost da pušta ploče, pa blenemo u njega...

Jes' bilo lepo. Posle smo imali najlepše novogodišnje žurke ever, u Gimnaziji, koje su uredno trajale do zore... s besnim razglasom i osvetljenjem (i naravno da su narodnjaci bili no-no, to nikome nije padalo na pamet da pusti jer bi ga linčovali), i bude jedan profesor kao bajagi dežuran, ali on se skloni da nam ne smeta (i pravi se da ne vidi šta smo sve uneli od pića), uh, da mi je još jednom takvo slavlje.
Sinoć su bili bolovi do neba, naiđe takvo veče, još imam i konce i sve, tako da sam morala da pijem odvratne novalgetol ampule i da ih zatrpam nečim slatkim, pa je pala za slobodu kocka ratluka i neka tri minijaturna želea (sva tri zajedno su kao jedna normalna žele bombona), to mi je jedini brlj, ali vaga se opet penje, ne znam šta se dešava jer unosim oko 1200 kcal dnevno... možda je opet samo voda, ali nije mi baš prijatno. Angažovala sam mm da mi negde pod hitno nađe i kupi polovnu traku za hodanje, neku najprostiju, već me muče kukovi i kolena od sedenja i ležanja nakrivo, a nisu prošle ni tri nedelje; moram da se održim u upotrebljivom stanju. Večeras ću regularno da brljnem, toga se ne odričem... i nema ništa više informativno što bih rekla.
D: jogurt s lanom i začinima
R: kupus s pireom*, salata
U: neskafa s mlekom
V: brrrrrrrrlj - špijOnska pita)* Ovoga se setio mm, čudesno starinsko jelo našeg detinjstva (očigledno su nam majke bile u istom kulinarskom fazonu), a bili smo zaboravili na njega, godinama nismo spremali. Nemojte da se smejete ako otkrivam rupu na saksiji, možda ga svi redovno spremaju, ali beležim jer mi deluje da je savršen za skrobni dan u UN:
- kupus rendan kao za salatu blago posoliti, dodati vrlo malo ulja, poklopiti šerpu i ostaviti da se dinsta u svom soku (ako je presuv, dodavati po trun vode, a ako je mokar kao naš juče, otklopiti ranije da voda blagovremeno ispari), može da se ubaci jedan lovorov list
- kad je višak vode sa dna ispario, dodati veću količinu seckanog belog luka, malo fino mlevenog bibera i zaliti vinskim sirćetom (domaćim, po mogućstvu), i dinstati uz mešanje još 5-10 minuta
- iskombinovati s malom količinom krompir pirea napravljenog na vodi (moj stil je da direktno pomešam kupus s pireom, a kome je lepše, može da meša i u tanjiru)
(Sad bi trebalo da dodam: poslužiti s naviljkom zelene salate i obždrati se.

)