Slušaj dobru muziku, zapevaj glasno, ako te rana ne boli, to je odličan lek protiv stresa.
prijatne ti šetnjice, izgleda da će ti miholjsko leto ići na ruku, uživaj u sitnicama.
I što te voledemo


Ali nije ovog puta tako strašno... neću imati bolove non-stop, samo kad su te strašne intervencije i po nekoliko dana posle, između će biti sasvim podnošljivo, a toliko valjda čak i moja pileća duša može da izdrži. Nego me juče lupilo onako kao grom iz vedra neba... misliš da je sve gotovo, a onda ti kažu "još tri meseca". Juče sam se satima borila sa sobom da ne odem da se zavučem u krevet i da plačem, nego sam na silu radila... i negde oko 10 uveče sam došla k sebi, još mi je užasno teško na duši ali nisam pala duhom. Dodatno me ubila potpuno glupa pomisao, da će sad džabe da mi stoje u ormaru one predivne uske farmerkice, a moraću da kupim neke "švercerske" pantalone, široke i tople, da imam kad idem na previjanja... a možda i nije glupa pomisao, farmerkice ipak motivišu u borbi protiv kilograma.
Ili da nakupujem neke tople mini haljinice... stvarno ne mogu da podnesem više nikad u životu da nosim lastiše i čadore, to ubija u mozak.





dudank napisao: još mi je užasno teško na duši ali nisam pala duhom


nazdravlje 

!!! Drži se i piši kad treba pomoć, tu smo! 

Presabiram se maksimalno, zasad sam uspela da sebi utuvim u glavu da ću tri meseca živeti sa ograničenjima i to je OK, ostaje još samo da se presaberem sa ovim bolnim delom.
Trenutno i ne mogu, jer ne znam šta i kada dr planira da uradi sa time što se iskomplikovalo (sinoć me je odvalilo od bolova), a već mi se noge oduzimaju pri pomisli na sutrašnji dan. Pri tom je on najnežniji od svih koji su se izređali na mom slučaju, i čovek je vrhunski stručnjak, ali šta vredi kad sam ja maler neviđeni. Tako da zasad još ne znam ni gde sam ni šta sam... biće gadno dok to ponovo ne krene nekom uzlaznom linijom, posle se nekako lakše sve trpi.



Čak i kad se desi da naiđe prazan hod, ja zacrtam sama sebi nešto... prevedem neku knjigu za svoju dušu, ili uzmem pa se bakćem učenjem ili obnavljanjem nekog stranog jezika... pogotovu u ovakvim situacijama kad mi je fizički rad maltene uskraćen. Nema ništa od ležanja i gledanja TV-a.
Ne znam kako ću danas preživeti, ali očigledno ću morati, pa ću dopisati kasnije kako sam prošla.
- skoro sam se zarozala ovde u ofisu. Lupi ti pivce, to je čist B vitamin, pa pomaže u regeneraciji nerava, u svakom pogledu... 

Ovako nešto bih mogla svaki dan da izdržim. Normalne bolove trpim bez problema... došlo mi ruke da mu ljubim.






Samo vi budite tu, a ja obećavam da neću previše da kukam, samo kad moram. Nije ni zanimljivo da non-stop pišem o tome, da se ne lažemo, sama sebi se neki put smučim s kukumavčenjem. 
, čekam da li će sutra da potvrdi, pa da maknem tiker.Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 9 gostiju
Copyright 2017 © Dijeta.net. All Rights Reserved. Pokreće ga phpBB® Forum Software © phpBB Limited.