!!! Bravissima za šetnju, ipak je to veliki podvig posle Scile i Haribde koju si prošla. Šaljem ti pp sa receptom za onu malidžu (recepis je inače od autentične Goranke Zarife koja nam je nekada davno čuvala decu).


!!! 

), fala ogromno!!!

, i to je sad verovatno realna težina, znači da nisam mnogo dodala od nekretanja (a napose brusketa).



I bubuljica bi me prestravila, a kam' gnojni otok. Mada juče jesam imala borbu sa upalom, tu sam dugogodišnji veteran i tačno znam kad mi krenu leukociti da se množe i brane organizam, osećaj je kao da ti je neko ubrizgao otrov u vene... slomi te skroz. Ali je to potrajalo svega nekoliko sati i sad sam kao nova. 

, crni luk


Gde me sad nadje sa tim dodacima...

lasata napisao: Gde me sad nadje sa tim dodacima...


), nismo imali čak ni sir. Narezak je bio više nego korektan, tj. nije bio nimalo mastan, ali ne uklapa se u moju borbu da jedem sve bez konzervansa.




Sve ovo dosad je savršeno pod kontrolom, nema greške, i ovaj mali otok je sad rasečen i očišćen, ali se tek danas razmrsio nesporazum... dr je mislio da sam ukapirala na osnovu prethodnih intervencija, što očigledno nisam, ja sam shvatila da će ovaj put sve ići brže. Pod "dve nedelje" on je mislio na zarastanje okolnih šavova, a mene čeka još tri meseca muka, drenažni konci ostaju, na svake 2-3 nedelje po jedna kratka ali bolna intervencija posle koje po nekoliko dana traju jaki bolovi, sve vreme limitirani pokreti, limitiran izbor hrane, gaze, flasteri, upaljena koža, pranje na parče... dođe mi da plačem, već sam dvaput to prolazila, ali znam da čovek sve to radi za moje dobro, ne samo ono što mora kao lekar nego mnogo više od toga, stalno podsećam sebe na to... a sve do samog kraja nećemo biti sigurni da li je konačno sve gotovo. Ne znam ni kako ću da putujem kod deteta, možda ću i moći u nekoj fazi, ali totalno sam sad uništena psihički. Samo da me ne krne depresija, ne znam kako ću da preguram sve ovo.
Mislim, natrag nema, sad samo preostaje da iznova brojim dane i trudim se da ne klonem.


. Baš sam mislila da je sve krenulo ubrzano da se sređuje. Šta je ,tu je. Znaš i sama da moraš to da izguraš. Depresija ne dolazi u obzir, dan po dan....proći će i 3 meseca.
), da redovno izlazim u šetnju kad god nemam bolove, i prvo i osnovno da se odmah bacim na disciplinovano doterivanje kilograma. (U ime toga ću odmah da pomerim tiker na realno stanje.) Jedino još ne znam kako da sredim strah od tih intervencija... to je nešto što traje bukvalno 10 sekundi, ali od bolova se 'ladno pada u nesvest, a kući posle ideš četvoronoške. Ako je u proseku na dve nedelje, za tri meseca to je šest puta, gore od toga ne može da bude. (Može, ali o tome bolje da ne razmišljam sad.
)


Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 6 gostiju
Copyright 2017 © Dijeta.net. All Rights Reserved. Pokreće ga phpBB® Forum Software © phpBB Limited.