PItala sam te o navikama a ti si ponešto napisala..
Mislim da nije problem odrediti pravu meru stvari... kako ti kažeš. Pisala sam milion postova ali kako bi ti to sad pohvatala, teško...
Elem, ako npr vodiš računa o kombinovanju tj izbegavaš sledeće: protein + skrob, skrob/UH + masnoće...onda ne bi trebalo da imaš problem sa te strane. Računaj da obrok u kojem si jela meso sa malo hleba nije veliki problem, neće te to malo hleba ugroziti – recimo u ručku. Gore je mnogo da jedeš skrob/UH plus masnoća.
Dakle, ako veći deo vremena vodiš računa o kombinacijama, već si na dobrom putu. Ako jedeš meso nećeš uzimati više od 200 gr po obroku a ono neskrobno povrće / salata uz to ne treba ni da se meri, nećeš pogrešiti. Ako jedeš sir tj manje masne mlečne proizvode možeš slobodno 200 grama pa i više mladog sira a ako je neki masniji onda prepolovi količinu. Ako jedeš jaja nećeš svakako pojesti više od 3 u obroku (glavnom obroku). Tako ne možeš preterati sa količinama sve i da hoćeš. Samim unosom velike količine salate uz glavno jelo ti dobijaš obrok sa kojim ćeš biti više nego sita. Za večeru ne jedeš UH, gledaš da je neki protein plus salata i nemaš nikakve probleme. To je idealna večera.
Ako povremeno pojedeš loše kombinovan obrok, nije nikakav skandal, i dalje možeš da skidaš kilograme. Samo se pobrineš da ti ostali obroci tog dana budu slabiji i kalorijski a i u smislu da su namirnice primerene tom delu dana. Dakle ako imaš neki baš gurmanski ručak u kojem nije vođeno računa o kombinacijama, neka večera bude minimalna i isključivo malo nekog proteina a salate koliko hoćeš. Ako je u planu obžderavanje za večeru onda se čuvaj za tu večeru i jedi minimalno i tanko za doručak i ručak (povrće, voće, proteina malo, jogurt npr) tako da ni kalorijski ni u smislu svaštarenja ne bude upropašten ceo dan nego samo taj jedan obrok da bude bahanalija. Ovde čak ne pričam o onom VK danu nego o tome da praviš kompenzaciju – ako je jedan obrok svaštarski onda da se pobrineš da ostali budu pristojni tako da uspostaviš, koliko je moguće, ravnotežu na dnevnom nivou ako ne na nivou obroka.
U svakom slučaju, ako si tip koji voli jak doručak (po principu Doručkuj kao kralj) onda ručak i večera treba da ti budu svedeni. Ako ti je OK da ti doručak bude blaži, kalorije moraš da nadoknadiš u R i V, s tim što UH ne treba nikad da bude u večeri. Generalno skrob treba, osim da se pravilno kombinuje, da bude minimizovan u procesu skidanja kilograma. Dobićeš dovoljno UH iz povrća, eventualnog voća i te neke količine hleba na dnevnom nivou. Idealan doručak sadrži neke dobre UH (kvalitetan hleb, ne mora da bude integralni niti crni, može da bude beli ali dobar, po mogućnosti bajat), malo proteina a salata ili drugi oblik povrća nikad nije zgoreg. Ovo sve može da bude jedan mini obrok (a salate da bude neograničeno) ili veći obrok zavisno od ukusa. Ako pak preferiraš voćni doručak a la unka, onda neka bude tako. Računaj da par voćki za doručak jeste malo do ručka osim ako ti je ručak jako rano. Voće kontroliši tokom dijete i ne preteruj sa količinama.
Sad pišem malo nabacano jer sam svakako planirala da ti napišem ponešto a nisam nešto baš najbolje artikulisana da ti napišem lepo (zato sam te i pitala ono pre neki dan) ali ako ti je nešto nejasno ti pitaj pa ću da pojasnim.
Muž ti jeste nezgodan po pitanju hrane, ovaj moj tip takođe ne voli iste stvari kao ja ali nije ni približno tvom mužu (plus što mi ne živimo zajedno tako da mi ne komplikuje život na dnevnom nivou). Mislim ovaj voli povrće mada ne toliko na način kao ja, ali zato voli sve ono što ja mogu nikad u životu da ne jedem tj ne volim kao npr krompir i neke masne gibanice i slično...
Ako baš insistira ti napravi krompir kao prilog za njega ali ti jedi salatu ili prilog od povrća koji se uklapa u tvoj režim. Ja se dovijam na razne načine da prevazilazim te različitosti.
Što se tiče ove priče o tikvicama, vidim da je Duda otvorila novu temu tamo u Recepti. Kad budem imala vremena dodaću neki recept, zasad sam samo stavila link ka onom mom davnašnjem tekstu o tikvicama i mogućnostima.
Ovo što se spominjalo, sveže ili barene tikvice kao špagete, ja glasam da je mnogo bolje da to budu sveže. Ja ih tako jako često jedem. Doduše meni ne služe kao zamena za špagete jer ja špagete i testeninu svakako i ne volim, nego mi služe jednostavno kao prilog jer imam pravilo da obavezno u obroku, a pogotovo uz meso, jedem neko povrće i to u velikim količinama. Međutim, način upotrebe svežih tikvica koji ja često praktikujem može da se primeni u onim receptima u kojima bi neko koristio testeninu kao što je npr bolonjeze koji volim i često jedem i jednostavno ga prelijem preko ovakvih tikvica – izmešam i tikvice prime tu aromu.
Postoji ona spravica koja ih seče na špagete ali ja to nemam. Ja koristim spravicu za guljenje (npr krastavca) i sečem celu tikvicu na te tanke listiće, manje ili veće kako koji listić. Ovo takođe može da bude slično špagetama ako guliš preko te ivice, tada dobijaš umesto listića tanke žilien ili špagete. Uopšte nema potrebe za barenjem ili bilo čim. I ovo što Duda kaže je apsolutno tačno, kada odstoje na tanjiru osuše se i izgube tečnost.
Neću dalje o tikvicama, to ću tamo na onoj novoj Dudinoj temi. Samo sam htela da dopunim priču sveže versus kuvane u ulozi špageta. Ali svakako tikvice uz meso a la bolognese ili uz gulaš i slične stvari – apsolutni specijalitet!
