Sad u ja malo da pametujem

Stres je neizbežan... to i vrapci znaju.
Živimo tako kako živimo, svašta nas dotiče i pogađa, nemoguće je naći "recepturu" po kojoj se nećemo nervirati.
Ono što moramo da naučimo je da sve te stvari kontrolišemo i usmeravamo u pravcu koji nam odgovara.
E sad... ja nemam problem da sam sklona "zabijanju glave u frižider" u takvim situacijama, niti traženja "utehe" u hrani, ali imam te neke nalete (istina baš retko) "Baš bih jela ... " (obično nešto skroz nezdravo na bazi testa), nezavisno od stresa i psihičkog stanja, a sa druge strane imam i te situacije u kojima se skroz pogubim sa hranom i blage veze nemam ni kad sam ni šta sam jela... tako da pokušavam sve da složim u jedno i nekako sagledam iz drugog ugla.
Sebi sam (delimično) pomogla time što ignorišem potrebu za npr. kiflicama (što radim i iz praktičnih razloga - mrzi me da ih mesim) kao što kad se "pogubim" sa hranom gledam da se najedem nekog manje kaloričnog povrća ili još bolje, nalijem se nekom supom ili čorbom... Mislim da bi odlično poslužile i npr. kokice... i tako nešto... ukusno, a ne preterano "štetno".
Mislim da, kad zaista osećaš glad, nije dobro ni ignorisati... jer je ograničenog trajanja, bez obzira što nisi stvarno gladna, nego je lažna uzbuna.