Vratila sam se!
Na putu je bilo relaksirajuće. Napunila sam baterije, nadružila se, polomila se u kadi, slomila telefon, upoznala Kufija, mamurala sa velikim M, obnovila neka stara poznanstva, bila fatalna žena

. Sve sam stigla u samo 72 sata.
Pad u kadi je zamalo bio koban. Srećom uspjela sam nekako da padnem na koljena, u padu istrgnula zavjesu, opalila nadlakticama i grudnim košem o ivicu = sve me boli, ali hvala Bogu nisam ništa polomila.
Telefon je neslavno završio na pločicama kafanskog wc-a. Ekran je crn 90%, ali radi

. Zbog toga nisam pisala na forumu. Nisam stresirana jer je svakako vrijeme da ga mijenjam, a uspjeću da sačuvam fotke i kontakte.
Pilo se - pilo. Imam upalu mišića nogu od ukočenog balansiranja na barskim stolicama.(Samo neka neko kaže da odlazak u kafanu nije sport...)
Kufi je džek i momčina i po. Pretresli smo od Kulina bana do današnjih dana, ali najbitnije je da me je PODIGAO(!) i to dva puta. Daleko sam ja od perceta, i vjerovatno mislite da sam looda što pravim slučaj oko ovoga, ali meni znači. Niko me nije podigao od četvrtog srednje (ne zato što nije htio, nego zato što nije mogao

), i sada imam novi datum za računanje. Sljedeći put se nećemo dati omesti i propisno ćemo otići u kafanu

. I da, rekao je da bolje izgledam uživo nego na fotkama - protumačila sam to kao kompliment

.
Hrana je bila po PS-u 95%. Jednom nisam stigla da večeram i jedan doručak je bio smuti od banane i višnje.
Zaboravih da pomenem i strašan bol u stomaku. Gornji stomak je u pitanju. Mislila sam da ću da mrem. Lokalna Nada Macura mi je dala ranitidin i probiotik. Umirila se bol. Ne bih uopšte razmišljala o tome da ovo nije treći put u par mjeseci sa sličnim simptomima. Kufi me isprepadao da bi moglo biti kamenje u žuči, tako da ću se svakako posvetiti istraživanju uzroka i povoda.
Vagala sam se. 91. Ako uzmem u obzir Mjesec i pivo zadovoljna sam. Osjećam se mnogo lakše nego prije par dana.
Od sutra sam prisutna u svoj svojoj širini, visini i težini.
Nadam se da će nam forum živnuti.
