Nije Gile ništa zabrljao, čovek je s punim pravom posumnjao.

Ali sad ide iznenađenje: na moru NE PIJEM PIVO (*ovde Giga od čuda pada u nesvest*), zato što pivo volim samo zbog ukusa, a tamo nema mog rogatog piva... a nemam potrebe za alkoholom, samo bi me onako umornu ošamutio... pa tako piva neće biti.

Probala sam jednom na plaži iz limenke, iz solidarnosti s drugaricom, ali je čak i ono krckalo...
Nego, da se bacim ja na druge probleme - Lass, skrob jesam mislila samo ujutru, inače ništa hleb/testo ni za ručak ni za večeru, da li je to onda OK? Tj. ta mala količina se valjda istroši? Plivam ređe, ali u velikim komadima, da se baš izmorim (ništa mi ne znači ono bućkanje od po pet minuta), predveče se utrkujem s decom po plaži, ove godine sam čak mislila da uvedem malo sistematskog trčanja, a sistematsko pešačenje mi već ne gine po prirodi stvari.
Pomfrit - to sam mislila da se častim samo neki put, znam da ga spremaju u ko zna kakvom ulju, ali nisam ga jela godinu dana.

U kući smo odavno zabranili ta nepodobna jela koja mame na greh, pa sam se nadala da smotam neku porciju kradom. Trudiću se da odolim koliko god mogu, obećavam, ali jedno dvaput... Please? (Inače imaju krompire na sto načina, moja slaba tačka.

A sad sam ih žeeeeeeljna...)
Sokovi - vidiš, nisam razmišljala o tome da su i to kalorije.

Hvala na opomeni. Svešću na minimum minimuma, kad mi baš-baš kljokne šećer. Taman umesto sladoleda, pošto ne jedem ni sladoled. (I brojaću kalorije napisane na flašicama.)
Voda - potpuno se uklapa, tamo ločem kao kravica.

Gazirane ionako nema da je svećom tražiš, tako da im je skoro svaka kupovna voda dobra.
Kiselo mleko - znam da imaju sto vrsta, ali malo je nezgodno da u restoranu otvorim čašu kiselog mleka koju sam donela iz prodavnice i da kusam kašikom.

Imaju i ajran, tj. kiselu mlaćenicu, prodaju ga na ulici u frižiderima kao mi sokove, ali to je onako jedan nepredvidljiv napitak... A mi po čitav dan zujimo kojekuda, menjamo plaže, šetamo... od jutra do večeri ne zavirimo u sobu, plus izleti po okolnim mestima... mislim, nije uvek WC pri ruci.

Šta da radim, preživeću bez jogurta kao i svake godine, to sam se samo malo požalila.
So - ne bi trebalo da bude strašno, inače su im sva jela neslana (pa otprilike peti dan već doživiš šok od deficita soli, jer su slanici obično zapušeni), sireve biramo mlađe i neslane (ne fetu i tome slično), masline strogo turske u ulju (mnogo manje slana varijanta od onih u standardnom presolcu), i samo po desetak radi probave, a ta planinska pršuta od koje se svake godine rasturimo nije sušena i usoljena kao naše suvo meso, nego "mokra", iz nekog paca, nije ništa slanija od praške šunke. (Mada verovatno ima neke konzervanse.) Ali to je možda svako četvrto veče, naravno da deca više vole restorane (što je meni, iskreno, patnja, jer posle tolikog zvrndanja od 6-7 ujutru, samo čekam da potrefim krevet).
Znači, od problema ostaju sokovi i pomfrit... Lass, kud će ti duša...

Uhhhh, biće ovo teško letovanje. Ništa, svaki put kad krenem da naručim pomfrit ili sok, moraću da te zamišljam kako mi pretiš prstom i obećavaš mi najstrašnijim glasom da ću se vratiti na svojih 69 kila.

A kao za inat, ove godine batalili smo naš stari hotel, tj. idemo kod poznanice u privatan smeštaj, tako da pouzdano znam da neću imati veliko ogledalo da kontrolišem na šta ličim... Nadam se da žena ima vagu, nisam je pitala. (Mogu misliti kako će pasti od smeha kad je BUDEM pitala.

)
Uh, ispričah se ja za narednih pet dana... Da bar ubacim današnji jelovnik:
D: velika kriška belog sira
R: supa s junetinom i povrćem (jučerašnja), jogurt
V: meso i povrće iz supe, jogurt, salata (paradajz, paprika) Btw, danas opet imam 52, lepo sam ZNALA da mi je juče bio suvišan onaj dodatak večeri... ala alava...