Narci, izgleda da su brljevi u roku službe. Teško da može bez njih da prođe, ali nekako vidi, opet su slatki. Kad vidim ukupne rezultate na vagi, prvo mi brljevi padnu na pamet.
Jedino što možemo, to je da ih ne pretvorimo u kontinuitet, jer tada se ruši svijet, ode sve... sav trud i sve muke odoše. Kao u crtanim filmovima kad se crna devetoglava neman uzdiže uz buahahahah

Odmah se mora prestati sa brljevima, odmah... pa da ih opet, tamo negdje za par nedelja, opet malo dopustimo.
Što kažeš "budite pametniji od mene", i ja isto to mogu da kažem, jer sam ovo gore napisala iz ličnog iskustva.
Prije par godina lijepo skidoh 32 kila, lagano, s pjesmom, kao da su same otišle.
I onda, šta bi? Krenuh sa domaćim sladoledom. Napravim djeci najveću mogući količinu, ma to je bila eksplozija ukusa i kvaliteta, boja i ljepote. I supenu kašiku u ruku, aj malo, aj malo, de još, mmmm.... mmmmm... ma mršava sam, mogu.
Gleda me muž molećivo, nemoj Mašo molim te... nemoj, ostavi, pokvarićeš liniju, zar ti nije žao?
Ma neću, pusti me čovječe, šta ti je, ne daš mi da uživam.
Pa onda pite, pa kajmak, pa domaća peciva, kolači i znaš već kako to ide.
I znaš šta mi je od svega najčudnije? Ali zaista?
To što zaista nisam primijetila koliko sam se ugojila, kao da mi je neko mrak navukao na oči.
Nema to perioda gdje sam se gojila.
Nisam se vagala, nisam obraćala pažnju, jer sam svo vrijeme u svojim očima bila mršava i zadvoljna.
Buđenje je bilo bolno.
Znači, mogu samo da zaključim, ako je brlj jednokratan, oprostiv je.
Ako se produži na sutra i prekosutra, ili ne daj Bože dalje, gotovo. Gotovo. Nemoj draga, budi ti pametnija od mene

Takav rezultat koji si postigla, to nema da se vidi svaki dan.
