Rezultat jeste solidan nije da nije ali da nismo brljale postigle bismo obe svoj cilj, to mi je jasno

Medjutim dobro je i ovako.
Upornost nam se ogleda u tome shto smo evo izdrzale celu dijetu, yeeee

a jasno mi je da je jako teshko uopshte ne brljati i ne bih se zaklela da je BILO KO izdrzao svih 91 dan da ne brlja

...medjutim i pored toga treba nastaviti.
U pochetku su kolichine bile prevelike a bilo malo brljanja, kasnije se kao i kod drugih kolichine same smanjile ali brljanje postalo vece (kod mene je brjanje bilo uglavnom kasno uveche i sa dozvoljenom hranom a cera je vishe brljala sa vrstom hrane van kuce ali se stvarno trudila da brlja u manjim kolicinama).
Chini mi se najvazniji je motiv. Moj je zdravlje a ceri je vishe izgled , logichno jer je mladja

Moj motiv da se skinem sa insulina me odrzava i sigurna sam da ce me odrzavati i dalje (koliko dugo videcemo ali iz ove perspektive mi se chini do kraja zivota koji nazalost i nije tako daleko u mojim godinama

). Kad bi se chovek mogao vratiti nazad pa da koriguje sve svoje gluposti ukljuchujuci i alavost u hrani bilo bi odlichno ali nije moguce pa onda daj da se popravi shta se popraviti da da bih ono zivota shto mi je ostalo bar kvalitetnije zivela. To je moj motiv. Dosta je muke u zivotu i bez zdravstvenih problema.Barem u mom zivotu
Vama mladima ( kao i mojoj ceri) osnovni motiv je izgled logichno ali suzbijajuci tu alavost za hranom izgleda radi nesvesno radite i na svom zdravlju a to je dobro.
Danas UH dan i kako je zadnji na UNki necu da pravim nishta fino pa da padam u iskushenje da brljam s kolichinama .
D vocka
R rezanci sa pestom i paradajzom, supa
V fantastichni kolach sa marcipanom iz IKEA
Sutra mozda umesto vocnog odradim vodeni dan...zbog merenja prekosutra...malo varam sama sebe
