Količine hrane ... i meni je to bio problem, brojanje kalorija pomogne da shvatiš orijetacione normalne količine za sopstveni organizam.
Meni je sad lako ... ne sklanjam hranu sa stola (ne zamišljam mm-a kako šeta do kuhinje, pošto je kuhinja
moja i samo moja , on ulazi samo da skuva kafu tu i tamo i da sebi uzme nešto za noćnu večeru iz frižidera, već zamišljam sebe kako mu donosim 2 po 2 kašike gulaša iz kuhinje do trpezarije ... nema šanse

). Sve u svemu ja sebi odredim orijentacionu količinu mesa (nekih 200 gr) ili 2 punjene paprike ili 2 kutlače gulaša kao danas ... danas je to izgledalo ovako - obarila 2 povelike tikvice za špageta , pa pola količine tikvica prelika kutlačom gulaša, naknadno to uradila još jednom, uz to jela već određenu količinu hleba i količinu paradajza po želji (nažalost, paradajz je bio ... onako ... jestiv, inače bih ga pojela puno više, ovako jedno 2 manja ...).
Poenta je da odvojim određenu količinu hleba, određenu količinu mesa ili skrobnog povrća, a neskrobno povrće, bilo bareno, grilovano, dinstano, pečeno i salate jedem u bukvalno neograničenim količinama, koliko god sam gladna ... nekad zaista bude i kilo neskrobnog povrća, pa naravno da nikad nisam gladna i da me okolina gleda kao razvalinu i nikako im nije jasno kako sam smršala - ljudi prosto ne žele da ukapiraju koje namirnice treba jesti u kojim količinama.