Veco sve na svom mestu, k'o da se nije ni desilo. Takve stvari kod mene traju do 24h, obicno 6-8h.
07.02.
D: nes (samo mleko), limunada
U: 2 mandarine
R: batak i karabatak sa rostilja, grilovano povrce, zelena salata, 0,33 piva
U: kefir+
V: mladi sir, ajvar
FA: spinning 1h, trbusnjaci/sklekovi/propadanja u supersetu
Danasnji dan je bio lud. Inace nisam ranoranilac jer radim do kasno uvece (nekako mi je tad mozak najaktivniji, razvucem sve sto mi treba po monitorima, stavim mobilni u krilo da osetim vibraciju,), a ako nemam neki zakazan sastanak ne ustajem pre 10-11. Danas je trebalo da bude tako, ali...
Zvoni mobilni oko pola 8, vidim ko je, mislim da mi salju nesto da odradim i brzinom svetlosti vratim. Javljam se... Pitam sta mi salju... "Saljemo ti vozaca, trebas nam u pola 9!" Opsujem glasno i masno, pljusnem vodu u lice, progutam pastu za zube i nasminkam se (frizuru uvek imam, dosta je da se ocesljam - frizerka mi je genije!), izvucem crveni ofinger iz ormara. Crveni ofinger je jedan od ofingera sa gotovim kombinacijama bas za ovakve prilike - zimski, a na njemu su pantalone "na sav", rolka i kratki sako - kombinacija koja prolazi za sve osim ultra-formalnih prilika a takve se najavljuju po mesec dana unapred. Kad sam se obukla, shvatam da mi pantalone vise! Uzimam kais i resavam problem (nabori se ne vide od sakoa, jer su pantalone sa visokim strukom) i iskacem iz kuce. Vozac (koji me nije video od slicne prilike negde u septembru prosle godine) pita da li sam dobro. Ja opet masno psujem i objasnjavam da sam jedva malo pudera, rumenila i maskare sljapnula na lice, a on ce "Ma u faci si regularna, kosa ti je porasla, al' si se ti opet nesto skupila. Samo se nadam da je svojevoljno!"
Stignem, uletim u salu za sastancenja. Druga strana jos nije stigla, ali "moja" jeste. Jedna zenska sa kojom sam bliska mi nudi svoju snajderku. Lik kaze "Ma da ona nas sve lepo prekroji, ja k'o kvasac da pasem!" Kafe-kuvarica (nova, ne zna me) dolazi i pita sta cemo. Ja trazim nes i limunadu, oba bez secera. Pita da necu mozda Natren. Zahvaljujem i odbijam. Stize druga strana. Nije trajalo predugo (oko 2h) ali sam ja zazalila sto nisam ponela makar jabuku da pojedem u kolima! Srecom pa sam posle dobila 2 mandarine od te pomenute zenske, da se "zalozim" tokom naseg neformalnog sastanka. Posle smo otisli na klopu, pa sam sa narucivanjem malo zezala drustvo: "Dacete mi jednu zelenu salatu... (mrki pogledi, frktanje) I grilovano povrce, ali bez luka... (i dalje mrki pogledi) I batak i karabatak sa rostilja, a za pice malo toceno. Hvala!" (osmesi i komentari da bi se zabrinuli da sam narucila belo meso i kiselu vodu)
Istini za volju, osecala sam se mozda i neprijatnije u pantalonama koje su letele oko mene nego u proslosti kada sam ja kipela iz pantalona. Jednak stepen nemara prema sopstvenoj pojavi. Moram pod hitno da reformulisem garderobu na "urgentnim ofingerima" i da ih ne uzimam zdravo za gotovo ubuduce. A ove pantalone idu kod snajderke pod hitno, jer ih zaista obozavam! Opet su mi posle klope dali vozaca da me vrati kuci uz zezanje "da te ne oduva vetar dok cekas tramvaj" i "te pantalone ti toliko landaraju da bi prosla k'o Merlinka ako vetar dune odozdo".
Stigla kuci, dremnula sat vremena da nadoknadim brutalno budjenje pre plana, pa nastavila sa svojim danom po obicaju.
