Jao ljudi pa sta ovo bi?
Pa ja se sad osecam neizmerno krivom sto sam izazvala ovaj sukob, i imam potrebu da se "opravdam" samo ne znam kako i od cega da krenem...
TZLJ, zelim da se zahvalim za svu podrsku i razumevanje. Ja jesam hipersenzibilna i svaka kritika (pa i dobronamerna) me nekako pogodi, ali radim na sebi i trudim se da prevazidjem to.... Barem onaj deo sa sujetom ako ne mogu emocije

Ali ipak..nesto se migolji po stomaku i pravi osecaj nelagodnosti i izaziva nedostatak vere u sebe i svoje snage....
Milane, tebi sam odgovorila jos onomad...znam ja da nisi mislio nista lose i da je to bio nacin da me podstreknes da ne odustanem, i ja ti ni u jednom trenutku nisam zamerila (iako na mene-zenu-to mozda nije delovalo motivaciono kao sto bi recimo mm zvucalo

), ali ne moramo 100 puta da se vracamo na to i podsecamo me na moj los izbor
Vedrana, Leonida, Olivera, hvala zenske sto ste svratile i hvala za ohrabrenje da nastavim sa borbom
Hm...ja ocigledno mojim brzopletim pisanjem, napravim haos, tj.napisem ono sto u stvari i nisam htela da kazem, i verovatno delujem uzasno neorganizovano... Na zalost, nije to daleko od istine ali zelim da naucim -zbog sebe, zbog porodice. A uci se putem pogodaka i pogresaka

Elem napisala sam da je 20 dana bila katastrofa... Da se razumemo, nisam jela do iznemoglosti-trudila sam se koliko sam umela u uslovima u kojima sam bila. Dorucak je bio vocni, rucak i vecera kako kad. Nekad po pravilima, nekad bas i ne.... Zadnjih 2-3 dana sam imala nenormalnu zelju za slatkim, pa su na scenu stupale predhodno pomenute cokoladice (na srecu, ispostavi se da je bilo do pms-a

). Tad recimo nisam vecerala, posto sam jela slatko...Posle dana brljanja je bilo bar dva dana kako treba. Ovo nikako nije dobro i nije pravilno i znam da je pogresno, al je deo moje borbe (manje uspesni deo). Nisam se javljala zbog tehnickih razloga (nemasmo internet a pametni telefon nemam

), sto zbog nedostatka vremena (ko kaze da nezaposlena zena nema sta da radi), a ne zato sto sam odustala. Jedino od cega se moze reci da sam odustala je UN. Bar u onom pravom obliku. Ja sam zeljna mesa i mleka i sira, a ona restriktivna po tom pitanju...Pricala sam ranije i o problemu koje ima mm sa obrocima i poslom... Trenutno skupljam(o) hrabrost da krenemo sa nekom libero ishranom. Mislim da jos nisam dorasla zadatku

bas zato sto nije bilo sjajno u ovom probnom periodu (volim i njemu tako da razmisljam) i ne znam da li cemo tako uspeti da mrsavimo, sto je primarni cilj u ovom trenutku.
Hm,evo konkretnog pitanja:npr.juce trebao da bude skrobni dan. Mi na slavi. Skroba nema. Meni je u toj situaciji bilo najlogicnije da bude "mesni"dan,pa tako mi jeli malo pecenja,dve kifle i salate. to mu dodje dva P dana zaredom. Ako izbacimo sliku UNa, da li je to bilo ok jesti za rucak?
Sledece pitanje je, da li se po bilo kojim pravilima sme jesti voce za veceru? Npr. ako krenem sa ishranom u kojoj cu da ubacim regularan dorucak i rucak (npr.ukraden iz nekog dnevnika

)
MM evo pita da li sme spagete bolonjeze, posto sam strogo rekla da nema pohovane piletine narednih-pa godina
Verovatno se o svemu ovome vec pisalo, i ne samo o ovome nego o mnogim drugim stvarima koje me interesuju, ali ne mogu sve da nadjem i zapamtim i razumem. Pocela sam da citam mnoge dnevnike-sto od pocetka, sto od sredine sto s kraja, i hvatam beleske pamtim, razmisljam, sabiram i oduzimam. Sve deluje bas lako dok ne dodje vreme da se primeni
Evo ja opet sa teme na temu...zato pisac od mene nikad biti nece
