Ma nešto mi to upisivanje fa u jelovnike djeluje pretenciozno, kao vidite mene vidite mene kako sam ja dobra, dok vi trunete u nekom zabačenom ćošku sa smokijem u ruci. Možda griješim, ali tako mi djeluje s ove tačke gledišta. Ja kad vidim da neko ide u teretanu ili vježba to mi je super, ali kad ja treba to da napišem djeluje mi kao šepurenje.
Smiljo, jeste studiozna - studiozna. Nažalost ne mogu da priljepim tu stavku u cv

. Dobro je to vježbanje i zdravo, ali ja stvarno teško mogu da razumijem ljude koji u tome uživaju. Meni je vježbanje obaveza i pristupam mu s tog polazišta. Što se mora - mora se.
Moja bezvoljnost traje i dalje. Kriza rođendanska. Nikada nisam shvatala ozbiljno ljude koji se ne vesele svom rođendanu. Očigledno je ove godine inicijacija u svijet odraslih. Uvijek sam bila djetinjasta i jedva čekala da dođe taj
moj dan, a sada sam u krevetu, skrckana i gotovo uplakana. Gladna sam, iako jedem na svaka dva sata. Razmišljam koja je poenta cijelog ovog procesa... Osjećam se baš bljutavo i razočarano. Nadam se da će sutra biti bolje.
(ovaj post je skroz dnevničkog karaktera, nema potrebe za replikama, samo sam morala da istresem dušu)