Iva ja sam najteža (ženska) osoba na forumu i definitivno najviše brljam (u oba pola). Samo što se ja ne uzbuđujem oko toga. Moji brljevi nisu histeričnog karaktera tipa polomila sam nokat, odoh da se utješim, pa pojedem 2 kutije jafe, saramu i litru kole. Sad sam prelistala moje jelovnike i malo - malo nešto nije tu po propisu, ali ja se vodim svojim propisima, pa te izlete ne svrstavam u brljanje. I smršala sam 12 kg za 2 mjeseca, vragu malo bilo. Generalno sam prilično čvrsta psihički. Tek kad sam došla na forum imala sam 146 kg (treći dan dijete), šta misliš gdje bi mi kraj bio da sam se oko svega sekirala i da sam maštala kako ću se istopiti za tren oka. Ja sam sebi stavila cilj od 110 kg do nove godine i postigla ga i prestigla ( najmanje imala 106, pred kraj decembra). Imala sam ludu sreću da sam naišla na Debelićku aka Jetrvu, tj ona je naišla na mene (a onda smo se našle

), koja me uzela pod svoje mentorstvo. Da nije bilo njenog pristupa vjerovatno bih počupala nokte i kosu od muke, ne bih imala pojma o "PRAVOJ ZDRAVOJ" ishrani, možda bih i skinula tu cifru (iskreno sumnjam, mislim da bih posustala nakon petnestak dana da nije bilo foruma i sad bih imala 160 kg). Meni je zanimljivo da sebe uopšte nisam vidjela debelom (tek sam se naknadno suočila sa istinom) i da sam na dijetu krenula pošto mi je dosadno, pa da vidim kako bi to izgledalo da sam mršava. Pročitala sam milion postova, savjeta, tekstova i shvatila da je*** estetiku šta ćemo sa zdravljem?. Ja i dalje učim kako da budem osoba koja želim da postanem, ali sumnjam da će se neke stvari ikada promijeniti. Ja volim sirnicu, peciva, kolače, pire sa ćuftama, picu, sireve s pečenicom u hljebu, sokove, pivo, vino, ali ono što moram da jedem da bih bila zdrava su mesa (koja ne volim, mislim ok ponekad...), zeleniš, salate, voda i čajevi. Generalno ovaj separatistički, a ne hedonistički pristup hrani. Vidjećemo dokle ću dogurati, ali sam svakako shvatila da od dijete kao dijete nemam ništa, ako ću se vratiti starim navikama poslije toga. Koliko-toliko sam na vrijeme krenula u ovu proceduru i stvarno svašta naučila, pa ću u najmanju ruku biti dobra mama jednog dana (ako Bog da), koja neće svoju djecu toviti čipsevima, smokijima, kupati ih u čokoladi i marmeladi. Ovaj moj dnevnik je ulaganje u budućnost.
