Hrono ishrana - slusati svoj bioritam
Poslato: 15 May 2011, 11:57
Hrono ishrana - slusati svoj bioritam
Sad vidim da je o hrono dijeti pisano samo po dnevnicima i da je nemamo kao temu pa da i o njoj nesto napisemo...
U poplavi razlicitih dijeta i pravila ishrane mnogi ostaju zbunjeni. Gojaznost i bolesti kao sto su visoki krvni pritisak, poviseni holesterol, dijabetes i druge, postale su skoro normalna pojava... Pored stresa, lose navike i nepravilna ishrana su najcesci uzroci ovih oboljenja... Ustaljena misljenja i stare navike je tesko promeniti ali nova otkrica na polju anti-aging medicine i nutricionizma ukazuju na neka bitna pravila koja bi trebalo postovati prilikom unosa hrane... Najvaznije je pravilo da treba pratiti sopstveni bioritam uslovljen smenom dana i noci...
Pa evo pronadjoh interesantan clanak na tu temu pa cu ga podeliti sa vama...
Francuski nutricionista dr Alain Delabos je jos 1986. godine uspostavio osnovne principe hrononutricije, a oni su dopunjavani i obogacivani sve do danasnjeg dana.
Sustina je u sledecem: hranu treba jesti u zavisnosti od doba dana, jer nase telo luci razlicite hormone i enzime u toku dana, prateci svoj prirodni bioritam. Na taj nacin unosicemo hranu koja odgovara enzimima za varenje u datom trenutku i omogucicemo njenu maksimalnu iskoriscenost. Takodje, postoje odredjena pravila kada je u pitanju kombinovanje namirnica, a najvaznije je da proteine i UH treba razdvojiti prilikom rucka i vecere, jer tada enzimi potrebni za razlaganje jedne vrste namirnica blokiraju ove druge u svom radu.
Osnovni principi hrononutricije koje je otkrio dr Alain Delabos su dopunjeni, izmenjeni i prilagodjeni nasem podneblju kroz osmogodisnji rad dr Ane Gifing, strucnjaka u oblasti anti-aging medicine i tvorca Anti-aging dijagnostic centra u Beogradu. Zahvaljujuci programu ishrane posebno prilagodjenom za potrebe ljudi sa naseg podneblja, nekoliko hiljada pacijenata doktorke Gifing uspelo je da izleci mnoge metabolicke poremecaje, kao i da regulise smanjenje ili neophodno povecanje telesne mase.
Koncept hrononutricije zasniva se na tome da odredjene grupe namirnica, koje su nosioci energetskih i gradivnih vrednosti, tolerisemo razlicito u odnosu na doba dana. Samo ime hronos nutricia znaci vremenska ishrana, dakle ishrana prilagodjena dobu dana. Cilj ovakvog nacina ishrane je poboljasnje biometrijskih vrednosti, tj. procenta masnoca, vrednosti proteina, minerala, nivoa misicne mase, bazicne kondicije itd. Ujutro, kada je hormonska aktivnost insulina najjaca, najbolje tolerisemo energetske vrste namirnica, poput proizvoda od zitarica kao sto su dvopek, kifle i proizvodi koji sadrze mlecne masti poput kisele pavlake. Za rucak i veceru koncept obroka je manje-vise isti. On se sastoji od mesa ili jaja koji zbog animalnih proteina imaju gradivnu komponentu i povrca koje je bogato vitaminima, mineralima i biljnim vlaknima. Celokupna psihofizicka aktivnost coveka podredjena je dnevnoj svetlosti. Prema tome, najbolje je da doruckujemo ujutro oko 8h. Pozeljno je da obroci budu u isto vreme svakoga dana i da razmak izmedju obroka bude minimum 4 sata, kako bi se smirila pankreasna aktivnost.
Prema pravilima hrononutricije dorucak je obavezan, jer je tada organizam najaktivniji u oslobadjanju masnoca koje su kljucne za obezbedjivanje energije potrebne za rad organizma. Za dorucak zato trebajesti UH - hleb, razne cerealije i masti zivotinjskog porekla - maslac, sir, kajmak, a dozvoljeni su i jaja, sunka, pilece i curece grudi kao i pecenica. Dorucak je najvazniji obrok i on treba da bude bogat svim vrstama namirnica, jer enzimska aktivnost to dozvoljava.
Vreme rucka trebalo bi da bude izmedju 13 i 15 casova i tom prilikom na trpezi treba da se nadju belancevine zivotinskog ili biljnog porekla, odnosno meso i povrce koje je izvor 'sporih' secera i vlakana. U ovo doba dana organizam proizvodi veliku kolicinu enzima koji vare proteine, sto omogucava njihovu pravilnu ugradnju u celije, kao i povecanje njihovih rezervi, a samim tim i jacanje imuniteta. Vazno je napomenuti da ukoliko za rucak jedemo pasulj, socivo ili soju onda je meso nepotrebno, jer su ove namirnice izvor proteina i nepotrebno ih je nagomilavati.
U nepovoljne kombinacije spadaju snicla sa krompirom, meso i hleb, testenine i meso, jer se za varenje ovakvih kombinacija angazuju razliciti enzimi, odnosno izazivaju poremecaj kiselo-bazne sredine organizma. Meso uvek treba jesti u kombinaciji sa povrcem, nikako sa hlebom ili krompirom.
Sto se tice vecere, ona je manje-vise ista kao i rucak i trebalo bi da omoguci unos lakih proteina i biljnih vlakana, minerala i vitamina. Treba izbegavati UH i zitarice, jer se one duze vare, a nase telo se sprema za spavanje. Vreme izmedju odlaska na spavanje i vecere ne sme da bude krace od jednog sata, jer u snu mnogi enzimi prestaju da se luce i sva hrana ostaje nesvarena dugo vremena.
U prirucniku hrononutricije koji je izdala dr Ana Gifing pise: Iako postoje mnogobrojni dijetetski rezimi, kao i razlika u stavovima nutricionista po pitanju kombinacija namirnica, samo jedan rezim iskustveno daje odlicne rezultate. Proteini i UH se ne kombinuju u jednom obroku, bilo da je rucak ili vecera u pitanju. Poznati svetski naucnici objavili su poslednjih godina da je potrebno cak do godinu dana kako bi se organizam metabolicki ocistio od toksina nakupljenih usled loseg i sporog metabolisanja kombinovanih namirnica.
Jedino vreme kada je kombinacija moguca, cak i pozeljna je jutro. Tada je aktivnost enzima veoma znacajna i jedino ujutro ne postoji konflikt izmedju enzima koji vare proteine i onih koji vare UH.
Kombinovanje proteina i UH u svako drugo doba dana nije dobro, jer se enzimska aktivnost za njihovo varenje i metabolisanje ne poklapa.
Treba se hraniti hranom sa naseg podneblja i to onda kada joj je sezona. Neke egzoticne vrste voca i povrca imaju u svom sastavu nutritijente sa oksidacionim svojstvima pa ih treba koristiti.
Kravlje mleko izbacujemo iz upotrebe jer nase telo ne poseduje enzime koji mogu da iskoriste vecinu proteina iz mleka.
Sad vidim da je o hrono dijeti pisano samo po dnevnicima i da je nemamo kao temu pa da i o njoj nesto napisemo...
U poplavi razlicitih dijeta i pravila ishrane mnogi ostaju zbunjeni. Gojaznost i bolesti kao sto su visoki krvni pritisak, poviseni holesterol, dijabetes i druge, postale su skoro normalna pojava... Pored stresa, lose navike i nepravilna ishrana su najcesci uzroci ovih oboljenja... Ustaljena misljenja i stare navike je tesko promeniti ali nova otkrica na polju anti-aging medicine i nutricionizma ukazuju na neka bitna pravila koja bi trebalo postovati prilikom unosa hrane... Najvaznije je pravilo da treba pratiti sopstveni bioritam uslovljen smenom dana i noci...
Pa evo pronadjoh interesantan clanak na tu temu pa cu ga podeliti sa vama...
Francuski nutricionista dr Alain Delabos je jos 1986. godine uspostavio osnovne principe hrononutricije, a oni su dopunjavani i obogacivani sve do danasnjeg dana.
Sustina je u sledecem: hranu treba jesti u zavisnosti od doba dana, jer nase telo luci razlicite hormone i enzime u toku dana, prateci svoj prirodni bioritam. Na taj nacin unosicemo hranu koja odgovara enzimima za varenje u datom trenutku i omogucicemo njenu maksimalnu iskoriscenost. Takodje, postoje odredjena pravila kada je u pitanju kombinovanje namirnica, a najvaznije je da proteine i UH treba razdvojiti prilikom rucka i vecere, jer tada enzimi potrebni za razlaganje jedne vrste namirnica blokiraju ove druge u svom radu.
Osnovni principi hrononutricije koje je otkrio dr Alain Delabos su dopunjeni, izmenjeni i prilagodjeni nasem podneblju kroz osmogodisnji rad dr Ane Gifing, strucnjaka u oblasti anti-aging medicine i tvorca Anti-aging dijagnostic centra u Beogradu. Zahvaljujuci programu ishrane posebno prilagodjenom za potrebe ljudi sa naseg podneblja, nekoliko hiljada pacijenata doktorke Gifing uspelo je da izleci mnoge metabolicke poremecaje, kao i da regulise smanjenje ili neophodno povecanje telesne mase.
Koncept hrononutricije zasniva se na tome da odredjene grupe namirnica, koje su nosioci energetskih i gradivnih vrednosti, tolerisemo razlicito u odnosu na doba dana. Samo ime hronos nutricia znaci vremenska ishrana, dakle ishrana prilagodjena dobu dana. Cilj ovakvog nacina ishrane je poboljasnje biometrijskih vrednosti, tj. procenta masnoca, vrednosti proteina, minerala, nivoa misicne mase, bazicne kondicije itd. Ujutro, kada je hormonska aktivnost insulina najjaca, najbolje tolerisemo energetske vrste namirnica, poput proizvoda od zitarica kao sto su dvopek, kifle i proizvodi koji sadrze mlecne masti poput kisele pavlake. Za rucak i veceru koncept obroka je manje-vise isti. On se sastoji od mesa ili jaja koji zbog animalnih proteina imaju gradivnu komponentu i povrca koje je bogato vitaminima, mineralima i biljnim vlaknima. Celokupna psihofizicka aktivnost coveka podredjena je dnevnoj svetlosti. Prema tome, najbolje je da doruckujemo ujutro oko 8h. Pozeljno je da obroci budu u isto vreme svakoga dana i da razmak izmedju obroka bude minimum 4 sata, kako bi se smirila pankreasna aktivnost.
Prema pravilima hrononutricije dorucak je obavezan, jer je tada organizam najaktivniji u oslobadjanju masnoca koje su kljucne za obezbedjivanje energije potrebne za rad organizma. Za dorucak zato trebajesti UH - hleb, razne cerealije i masti zivotinjskog porekla - maslac, sir, kajmak, a dozvoljeni su i jaja, sunka, pilece i curece grudi kao i pecenica. Dorucak je najvazniji obrok i on treba da bude bogat svim vrstama namirnica, jer enzimska aktivnost to dozvoljava.
Vreme rucka trebalo bi da bude izmedju 13 i 15 casova i tom prilikom na trpezi treba da se nadju belancevine zivotinskog ili biljnog porekla, odnosno meso i povrce koje je izvor 'sporih' secera i vlakana. U ovo doba dana organizam proizvodi veliku kolicinu enzima koji vare proteine, sto omogucava njihovu pravilnu ugradnju u celije, kao i povecanje njihovih rezervi, a samim tim i jacanje imuniteta. Vazno je napomenuti da ukoliko za rucak jedemo pasulj, socivo ili soju onda je meso nepotrebno, jer su ove namirnice izvor proteina i nepotrebno ih je nagomilavati.
U nepovoljne kombinacije spadaju snicla sa krompirom, meso i hleb, testenine i meso, jer se za varenje ovakvih kombinacija angazuju razliciti enzimi, odnosno izazivaju poremecaj kiselo-bazne sredine organizma. Meso uvek treba jesti u kombinaciji sa povrcem, nikako sa hlebom ili krompirom.
Sto se tice vecere, ona je manje-vise ista kao i rucak i trebalo bi da omoguci unos lakih proteina i biljnih vlakana, minerala i vitamina. Treba izbegavati UH i zitarice, jer se one duze vare, a nase telo se sprema za spavanje. Vreme izmedju odlaska na spavanje i vecere ne sme da bude krace od jednog sata, jer u snu mnogi enzimi prestaju da se luce i sva hrana ostaje nesvarena dugo vremena.
U prirucniku hrononutricije koji je izdala dr Ana Gifing pise: Iako postoje mnogobrojni dijetetski rezimi, kao i razlika u stavovima nutricionista po pitanju kombinacija namirnica, samo jedan rezim iskustveno daje odlicne rezultate. Proteini i UH se ne kombinuju u jednom obroku, bilo da je rucak ili vecera u pitanju. Poznati svetski naucnici objavili su poslednjih godina da je potrebno cak do godinu dana kako bi se organizam metabolicki ocistio od toksina nakupljenih usled loseg i sporog metabolisanja kombinovanih namirnica.
Jedino vreme kada je kombinacija moguca, cak i pozeljna je jutro. Tada je aktivnost enzima veoma znacajna i jedino ujutro ne postoji konflikt izmedju enzima koji vare proteine i onih koji vare UH.
Kombinovanje proteina i UH u svako drugo doba dana nije dobro, jer se enzimska aktivnost za njihovo varenje i metabolisanje ne poklapa.
Treba se hraniti hranom sa naseg podneblja i to onda kada joj je sezona. Neke egzoticne vrste voca i povrca imaju u svom sastavu nutritijente sa oksidacionim svojstvima pa ih treba koristiti.
Kravlje mleko izbacujemo iz upotrebe jer nase telo ne poseduje enzime koji mogu da iskoriste vecinu proteina iz mleka.