Pričala nam je profesorka i o dejstvu Coca-Cole i Guarane...A kad je pričala o čokoladi, ja se ubacim (mi to tako stalno radimo) i kažem za serotonin, žena me ladno pogleda u fazonu `šta ti znaš, ja znam šta trebam da pričam`, iskulira me i nastavi svoju pričicu....
Danas mi je bilo žao jedne devojke koju je prozvala, i devojka je sve lepo naučila ali nije razumela pitanje (dete sa sela, ima ograničen fond reči) i ona kaže
šta?!. Nemaš pojma kako sam se odvratno osećala zbog njene reakcije...Baš mi je bilo žao te devojke...
Mnoogo više sam očekivala od profanke iz psihologije
Deluje mi kao da nema svoju ličnost i kao da čita gradivo iz knjige kad predaje lekciju
Baš sam tračaraA što se tiče ciljeva...ja recimo imam cilj da do kraja godine smršam i dođem do pedeset...i neko kilo, da poboljšam kondiciju i da imam sve petice na polugodištu...Nemaš pojma koliko želim ove tri stvari
Što se tiče prvog cilja - to je lako - da malo redukujem ishranu (sad ionako imam puno obaveza oko škole, tako da i ne mislim o hrani) - znači ovo je ostvariv cilj
Kondicija - da idem peške u školu, da radim fizičko i vežbice sa diskova i neta, malo lupam loptu, preskačem vijaču, vozim bajs... - i ovo mogu da ostvarim
Sve petice - ovo bih stvarno želela, nemaš pojma koliko...I mislim da bi mi baš dalo osećaj da vredim, i to puno, treba raditi oko toga, pa ubereš plodove svog rada...superiška
Ali ne znam koliko je to ostvariv cilj...prošle godine mi je prosek bio 3.80. Ne bih baš rekla da verujem u ograničenja, al opet možda je ovaj moj treći cilj malo prenaduvan - ja znam dosta toga, čituckam, znam da se izražavam bolje od ostalih na času, ne zamuckujem dok odgovaram, pričam glasno i jasno
(to sam od skoro počela, ali sad baš ubedljivo pričam dok odgovaram, ili `ćaskam` sa profanima), znači imam dobru osnovu... Danas me je profesorka srpskog na času pohvalila da u redu gde ja sedim `jedino Dejan (dečko koji je najbolji po uspeh na nivou 1. godine) i Ana (tj. ja
) imaju svoj stav` i nemaš pojma koliko sam samopouzdanja imala kad sam izašla iz škole, i mislim da sam sa svakim frajerom koji je prošao pored mene posle, dok sam se vraćala kući razmenila pogled, i to ne neki dečji
. A ta profesorka (ona je imala prilike da me upozna, baš, baš) mi je još prošle godine rekla da sam veliko kapacitet i da mogu mnogo više od ovoga...
Ja stvarno verujem u sebe što se tiče ovog uspeha u školi, i to onako čvrsto, prosto vidim svoju knjižicu sa svim peticama
Ali kad bi neko `sa Zemlje` posmatrao moju situaciju, sigurno bi rekao da mnogo sanjam