Čitajte etikete i deklaracije proizvoda
Poslato: 22 Jan 2008, 19:40
''Deklaracija proizvoda je dokument proizvođača, kao što je osobna karta jedini valjani dokument o identitetu pojedinca.''
Sve namirnice koje se nalaze na policama samoposluživanja ili na pultovima tržnica trebale bi odgovarati Osnovnom zakonu o zdravstvenoj ispravnosti namirnica i drugim pratećim propisima nadležnih sanitarnih organa. S tom premisom idemo u nabavu prilično sigurni da nam se ništa ne može dogoditi. Ali za sigurnost procjene potreban je i dokaz!
Na etiketi se moraju deklarirati svi korišteni aditivi (obilježeni E-brojem) u količinama prema redoslijedu i zastupljenosti.
Da bi se stekao uvid u ono što se nalazi u pakiranim proizvodima, na njima postoji etiketa odnosno deklaracija proizvoda. To je dakle dokument proizvođača, kao što je osobna karta jedini valjani dokument o identitetu pojedinca. Nažalost, kod nas ne postoji kultura provjere kvalitete pa u pravilu svatko kupuje, a malo tko čita etiketu.
Sadržaj etikete
Svaka etiketa s prehrambenih proizvoda mora sadržavati temeljne podatke koji daju odgovore na sljedeća pitanja;
što je u pakovanju,
tko je proizvođač,
odakle je proizvođač,
koje su sirovine korištene
i kolika je neto težina proizvoda.
Sadržaj etikete je naime propisan, kao i veličina i oblik slova pa i dopuštena vrsta slova. Slika koja ilustrira sadržaj mora odgovarati sadržaju, što znači da nisu dopuštene nikakve slobodne interpretacije sadržaja. Sirovine koje ulaze u proizvod moraju biti navedene redoslijedom zastupljenosti, što znači prvo ona komponenta koje ima najviše pa dalje redom.
Također, moraju se deklarirati svi korišteni aditivi (obilježeni E-brojem) u količinama prema redoslijedu i zastupljenosti. E-brojevi su samo skraćenice za kemijski naziv, a brojevi jamče da su aditivi testirani na sigurnost u okviru EU-a (E-broj) i da se mogu upotrebljavati bez ograničenja.
Etiketiranje prema propisima EU-a
Prema novim propisima, koji u paketima dolaze iz EU-a, bit će obvezno navesti i kemijski sastav proizvoda te njegovu kalorijsku vrijednost. Dijetetski proizvodi, koji čine prilično velik segment tržišta namirnica, imaju i neke posebne zahtjeve u pogledu etiketiranja. Tu su prije svega definicije pojmova "light", "strong", "high", "low" itd.
Naime, postoje uvjeti koje treba zadovoljiti da bi se takav podnaslov uopće mogao staviti na proizvod. Primjerice, pojam natural označava proizvod dobiven od posve prirodnih sirovina. Ako u bilo kojem elementu etikete sadržaj ne odgovara navodima, proizvođač snosi odgovornost, odnosno to se smatra prijevarom potrošača.
Što se tiče dojenačke i dječje hrane, uvjeti etiketiranja su još stroži, tj. može se reći da je doslovce sve propisano, a postoji i poseban dodatak koji se odnosi na dopuštena sredstva (aditive) i druge tvari. Čak je i ilustracija na limenci ili kartonskoj ambalaži strogo određena, kako se potrošače ne bi dovelo u zabludu.
U slučaju dojenačke i dječje hrane, koja potpada pod Pravilnik o kakvoći dijetetskih pripravaka, osim već navedenih elemenata, na etiketama mora biti naputak kako se hrana priprema, u kojem se omjeru miješa i na kojoj temperaturi se grije prije davanja obroka djeci.
Etiketa proizvoda propisana je isključivo radi zaštite zdravlja potrošača. Ona služi kao temeljna orijentacija da se sazna što se zapravo unosi u organizam. Dok se na Zapadu etikete opskrbljuju i raznim dodatnim podacima (zasićene i nezasićene masne kiseline, kalorijska vrijednost), kod nas je zasad još jedva pokriven donji prag informacija.
Etiketa proizvoda
Deklaracija sirovinskog sastava
To je svakako najvažniji dio svake etikete; oči treba najviše otvoriti kod sirovinskog sastava proizvoda, jer tu se zapravo krije glavni izvor problema. Otprilike kao kad kupujete mušku košulju: ne gledate najprije izgled ovratnika, već kakav je odnos pamučnih i sintetičkih vlakana. O tome, naime, ovisi hoćete li se bespotrebno znojiti pri ulasku u toplu prostoriju ili ne! Kada pak pročitate sirovinski sastav hrane, saznajete što ćete jesti.
Nutritivni dio etikete daje detaljnji uvid u ono što se stavlja u organizam i naročito je koristan dijabetičarima, sportašima, trudnicama...
Sirovinski popis mora biti vidljivo otisnut na donjem dijelu prednje strane etikete. Mnogi proizvođači to tiskaju sitnim slovima (da se ne bi vidjelo), ali propisana je čak i veličina slova. Nakon navođenja sirovina, primjerice - narezana jabuka, sirup, modificirani škrob - slijedi nabrajanje aditiva, primjerice, prirodna aroma, konzervans i umjetna boja.
Deklarirani sirovinski sastav obvezuje proizvođača na ustaljenu kvalitetu, jer ako nakon nekog vremena dođe do promjene kvalitete, a laboratorija to utvrdi, to se može tretirati kao pokušaj namjernog rušenja vrijednosti proizvoda zbog materijalne koristi, što se također smatra pokušajem falsificiranja.
Etikete s nutritivnim podacima
Etikete na prehrambenim proizvodima koji su namijenjeni izvozu u zemlje EU-a moraju, nakon 1994. godine, sadržavati već spomenute nutritivne podatke, koji se stavljaju u poseban okvir. Dakako, podaci moraju biti vjerodostojni i moraju biti rezultat vlastite kemijske analize ili kompjutorske simulacije na jednom od poznatih softverskih programa.
Ovisno o namjeni proizvoda odnosno o tržištu, nutritivni dio etiketa može biti manje ili više opširan. Ponekad se traži specifikacija masnih kiselina, ugljikohidrata ili drugih sastojaka hrane. Primjerice, u slučaju proteinskih dodataka za body buildere, nužna je specifikacija aminokiselina i pojedinih masnoća.
Nutritivni dio etikete daje detaljnji uvid u ono što se stavlja u organizam i naročito je koristan dijabetičarima, sportašima i drugim posebnim kategorijama potrošača. Primjerice, visokotlakašima je nužno saznanje o količini soli, a dijabetičarima o sadržaju i strukturi šećera. Bilo bi idealno kad bi takva etiketa sadržavala podatke o glikemičnom indeksu pojedinih namirnica.
Etikete sa zdravstvenim upozorenjem
Već sada postoje etikete namirnica na kojima se daje upozorenje "ne sadrži gluten" ili "nema laktoze". To su uobičajena upozorenja za potrošače s problemima kao što su celijakija i preosjetljivost na laktozu.
Postoje i razna druga upozorenja, naročito za alergične osobe. Osim toga, poznato je da neke namirnice sadrže alergene (jagode, kikiriki, soja). Takve namirnice u cjelini ili proizvodi u kojima se one nalaze kao komponente, trebale bi na etiketama nositi upozorenje. Poseban je problem alergije na neke umjetne boje, napose u djece.
Naučite, dakle, čitati etikete na prehrambenim proizvodima, jer time štitite svoje zdravlje.
Kako spriječiti obmane?
Nije svejedno kako se proizvod naziva te gdje i kako je smješten naziv. Američki propisi to pitanje precizno definiraju - ilustracijom. Traži se pravi naziv, a ako ga nema, onda treba upotrijebiti alternativan naziv, ali se točno mora znati što se krije iza proizvoda.
To je važno - i propisano - zato što se nazivom potrošača može dovesti u zabludu. Primjerice, uobičajeni naziv za nadomjesnu dojenačku hranu, formula, mora se pobliže objasniti, tj. mora se reći "mliječna hrana za dojenčad" iza čega slijedi dodatno objašnjenje, "do 3 mjeseca života".
Na etiketi za sireve trebalo bi deklarirati vrstu mlijeka od kojeg je dobiven (ako je riječ o smjesi, treba navesti sastav), količinu mliječne masti, količinu kolestrola, je li fermentiran ili ne i što je sve dodano. Ako sir nije dobiven prirodnim procesom već raznim starter kulturama, trebalo bi naznačiti "imitacija".
Kod voćnih sokova također postoji nekoliko mogućnosti; gust, rijedak, gaziran i negaziran. Ako se "zaboravi" deklaracija, proizvod se smatra falsificiranim. Dakle, nije važno samo ono što piše, već i ono što ne piše, a trebalo je biti napisano!
Ako piše da je sok "100% prirodan", onda ništa ne smije biti dodano, pa ni šećer, arome i boje. Ako pak na soku piše "zaslađen", mora se navesti kojim sladilom.
Svi propisi za voćne sokove vrijede i za povrtne. Naziv juice daje se samo 100% prirodnim sokovima. Sve ostalo su voćni napici. Ako je sok načinjen od više vrsta voća, može nositi naziv cocktail, ali moraju biti navedene sve vrste voća po količinskom redoslijedu.
izvor: [url=http://www.coolinarika.com/clanak/citajte-etikete-i-deklaracije-proizvoda]Autor: Ignac Kulier, dr. sc.
Nutricionist te specijalist za dojenačku i dječju hranu dugogodišnjim djelovanjem pokriva područje na relaciji hrana-zdravlje. Objavio je preko 50 stručnih i znanstvenih radova i desetke knjiga o prehrani.[/url]
Sve namirnice koje se nalaze na policama samoposluživanja ili na pultovima tržnica trebale bi odgovarati Osnovnom zakonu o zdravstvenoj ispravnosti namirnica i drugim pratećim propisima nadležnih sanitarnih organa. S tom premisom idemo u nabavu prilično sigurni da nam se ništa ne može dogoditi. Ali za sigurnost procjene potreban je i dokaz!
Na etiketi se moraju deklarirati svi korišteni aditivi (obilježeni E-brojem) u količinama prema redoslijedu i zastupljenosti.
Da bi se stekao uvid u ono što se nalazi u pakiranim proizvodima, na njima postoji etiketa odnosno deklaracija proizvoda. To je dakle dokument proizvođača, kao što je osobna karta jedini valjani dokument o identitetu pojedinca. Nažalost, kod nas ne postoji kultura provjere kvalitete pa u pravilu svatko kupuje, a malo tko čita etiketu.
Sadržaj etikete
Svaka etiketa s prehrambenih proizvoda mora sadržavati temeljne podatke koji daju odgovore na sljedeća pitanja;
što je u pakovanju,
tko je proizvođač,
odakle je proizvođač,
koje su sirovine korištene
i kolika je neto težina proizvoda.
Sadržaj etikete je naime propisan, kao i veličina i oblik slova pa i dopuštena vrsta slova. Slika koja ilustrira sadržaj mora odgovarati sadržaju, što znači da nisu dopuštene nikakve slobodne interpretacije sadržaja. Sirovine koje ulaze u proizvod moraju biti navedene redoslijedom zastupljenosti, što znači prvo ona komponenta koje ima najviše pa dalje redom.
Također, moraju se deklarirati svi korišteni aditivi (obilježeni E-brojem) u količinama prema redoslijedu i zastupljenosti. E-brojevi su samo skraćenice za kemijski naziv, a brojevi jamče da su aditivi testirani na sigurnost u okviru EU-a (E-broj) i da se mogu upotrebljavati bez ograničenja.
Etiketiranje prema propisima EU-a
Prema novim propisima, koji u paketima dolaze iz EU-a, bit će obvezno navesti i kemijski sastav proizvoda te njegovu kalorijsku vrijednost. Dijetetski proizvodi, koji čine prilično velik segment tržišta namirnica, imaju i neke posebne zahtjeve u pogledu etiketiranja. Tu su prije svega definicije pojmova "light", "strong", "high", "low" itd.
Naime, postoje uvjeti koje treba zadovoljiti da bi se takav podnaslov uopće mogao staviti na proizvod. Primjerice, pojam natural označava proizvod dobiven od posve prirodnih sirovina. Ako u bilo kojem elementu etikete sadržaj ne odgovara navodima, proizvođač snosi odgovornost, odnosno to se smatra prijevarom potrošača.
Što se tiče dojenačke i dječje hrane, uvjeti etiketiranja su još stroži, tj. može se reći da je doslovce sve propisano, a postoji i poseban dodatak koji se odnosi na dopuštena sredstva (aditive) i druge tvari. Čak je i ilustracija na limenci ili kartonskoj ambalaži strogo određena, kako se potrošače ne bi dovelo u zabludu.
U slučaju dojenačke i dječje hrane, koja potpada pod Pravilnik o kakvoći dijetetskih pripravaka, osim već navedenih elemenata, na etiketama mora biti naputak kako se hrana priprema, u kojem se omjeru miješa i na kojoj temperaturi se grije prije davanja obroka djeci.
Etiketa proizvoda propisana je isključivo radi zaštite zdravlja potrošača. Ona služi kao temeljna orijentacija da se sazna što se zapravo unosi u organizam. Dok se na Zapadu etikete opskrbljuju i raznim dodatnim podacima (zasićene i nezasićene masne kiseline, kalorijska vrijednost), kod nas je zasad još jedva pokriven donji prag informacija.
Etiketa proizvoda
Deklaracija sirovinskog sastava
To je svakako najvažniji dio svake etikete; oči treba najviše otvoriti kod sirovinskog sastava proizvoda, jer tu se zapravo krije glavni izvor problema. Otprilike kao kad kupujete mušku košulju: ne gledate najprije izgled ovratnika, već kakav je odnos pamučnih i sintetičkih vlakana. O tome, naime, ovisi hoćete li se bespotrebno znojiti pri ulasku u toplu prostoriju ili ne! Kada pak pročitate sirovinski sastav hrane, saznajete što ćete jesti.
Nutritivni dio etikete daje detaljnji uvid u ono što se stavlja u organizam i naročito je koristan dijabetičarima, sportašima, trudnicama...
Sirovinski popis mora biti vidljivo otisnut na donjem dijelu prednje strane etikete. Mnogi proizvođači to tiskaju sitnim slovima (da se ne bi vidjelo), ali propisana je čak i veličina slova. Nakon navođenja sirovina, primjerice - narezana jabuka, sirup, modificirani škrob - slijedi nabrajanje aditiva, primjerice, prirodna aroma, konzervans i umjetna boja.
Deklarirani sirovinski sastav obvezuje proizvođača na ustaljenu kvalitetu, jer ako nakon nekog vremena dođe do promjene kvalitete, a laboratorija to utvrdi, to se može tretirati kao pokušaj namjernog rušenja vrijednosti proizvoda zbog materijalne koristi, što se također smatra pokušajem falsificiranja.
Etikete s nutritivnim podacima
Etikete na prehrambenim proizvodima koji su namijenjeni izvozu u zemlje EU-a moraju, nakon 1994. godine, sadržavati već spomenute nutritivne podatke, koji se stavljaju u poseban okvir. Dakako, podaci moraju biti vjerodostojni i moraju biti rezultat vlastite kemijske analize ili kompjutorske simulacije na jednom od poznatih softverskih programa.
Ovisno o namjeni proizvoda odnosno o tržištu, nutritivni dio etiketa može biti manje ili više opširan. Ponekad se traži specifikacija masnih kiselina, ugljikohidrata ili drugih sastojaka hrane. Primjerice, u slučaju proteinskih dodataka za body buildere, nužna je specifikacija aminokiselina i pojedinih masnoća.
Nutritivni dio etikete daje detaljnji uvid u ono što se stavlja u organizam i naročito je koristan dijabetičarima, sportašima i drugim posebnim kategorijama potrošača. Primjerice, visokotlakašima je nužno saznanje o količini soli, a dijabetičarima o sadržaju i strukturi šećera. Bilo bi idealno kad bi takva etiketa sadržavala podatke o glikemičnom indeksu pojedinih namirnica.
Etikete sa zdravstvenim upozorenjem
Već sada postoje etikete namirnica na kojima se daje upozorenje "ne sadrži gluten" ili "nema laktoze". To su uobičajena upozorenja za potrošače s problemima kao što su celijakija i preosjetljivost na laktozu.
Postoje i razna druga upozorenja, naročito za alergične osobe. Osim toga, poznato je da neke namirnice sadrže alergene (jagode, kikiriki, soja). Takve namirnice u cjelini ili proizvodi u kojima se one nalaze kao komponente, trebale bi na etiketama nositi upozorenje. Poseban je problem alergije na neke umjetne boje, napose u djece.
Naučite, dakle, čitati etikete na prehrambenim proizvodima, jer time štitite svoje zdravlje.
Kako spriječiti obmane?
Nije svejedno kako se proizvod naziva te gdje i kako je smješten naziv. Američki propisi to pitanje precizno definiraju - ilustracijom. Traži se pravi naziv, a ako ga nema, onda treba upotrijebiti alternativan naziv, ali se točno mora znati što se krije iza proizvoda.
To je važno - i propisano - zato što se nazivom potrošača može dovesti u zabludu. Primjerice, uobičajeni naziv za nadomjesnu dojenačku hranu, formula, mora se pobliže objasniti, tj. mora se reći "mliječna hrana za dojenčad" iza čega slijedi dodatno objašnjenje, "do 3 mjeseca života".
Na etiketi za sireve trebalo bi deklarirati vrstu mlijeka od kojeg je dobiven (ako je riječ o smjesi, treba navesti sastav), količinu mliječne masti, količinu kolestrola, je li fermentiran ili ne i što je sve dodano. Ako sir nije dobiven prirodnim procesom već raznim starter kulturama, trebalo bi naznačiti "imitacija".
Kod voćnih sokova također postoji nekoliko mogućnosti; gust, rijedak, gaziran i negaziran. Ako se "zaboravi" deklaracija, proizvod se smatra falsificiranim. Dakle, nije važno samo ono što piše, već i ono što ne piše, a trebalo je biti napisano!
Ako piše da je sok "100% prirodan", onda ništa ne smije biti dodano, pa ni šećer, arome i boje. Ako pak na soku piše "zaslađen", mora se navesti kojim sladilom.
Svi propisi za voćne sokove vrijede i za povrtne. Naziv juice daje se samo 100% prirodnim sokovima. Sve ostalo su voćni napici. Ako je sok načinjen od više vrsta voća, može nositi naziv cocktail, ali moraju biti navedene sve vrste voća po količinskom redoslijedu.
izvor: [url=http://www.coolinarika.com/clanak/citajte-etikete-i-deklaracije-proizvoda]Autor: Ignac Kulier, dr. sc.
Nutricionist te specijalist za dojenačku i dječju hranu dugogodišnjim djelovanjem pokriva područje na relaciji hrana-zdravlje. Objavio je preko 50 stručnih i znanstvenih radova i desetke knjiga o prehrani.[/url]