Povrede se mogu kategorizovati na različite načine, što prema izvoru povrede (pokret - istegnuće, uganuće... ili kontakt - uboji, nagnječenja, prelomi...), tipu povređenog tkiva (povreda mišića, kože i potkožnog tkiva, zglobova, kostiju, ligamenata, ...), ozbiljnosti povrede (da li zahteva lekarsku intervenciju).
Prvo što morate naučiti jeste da razlikujete napor od bola. Percepcija bola je krajnje individualna i nešto što nekoga "malo žiga" drugog tera da zove hitnu pomoć. I ne, to nema veze sa kondicijom ili fizičkom snagom.
Pravilno vežbanje (ravnomerni, pravilni pokreti, odgovarajuće opterećenje, odgovarajući stav tela, prethodno zagrevanje, spremnost na taj nivo vežbanja, prilagođenost vežbi zdravstvenom stanju i kondiciji vežbača) retko donosi povrede.
Upala mišića nije povreda. To je stanje mišićnih grupa koje su dugo bile u relativnom mirovanju, posle intenzivnog aktiviranja. Upala mišića nije opasna niti potencijalno štetna. Svodi se na nakupljanje mlečne kiseline u mišićnim vlaknima. U zavisnosti od jačine upale, bol se može javljati samo pri pokretu datog mišića, ili može biti konstantan, pa čak mišić može biti i bolan na dodir. Može trajati od 24h pa čak do 10 dana, u zavisnosti od odnosa prethodna kondicija - nivo opterećenja prvim treningom.
Glavni lek, koji mnogi treneri savetuju za upalu mišića jeste ponavljanje blagog treninga. Ovim se postiže pojačavanje cirkulacije u grupi mišića pod upalom, kojom se mlečna kiselina odvodi. Neki savetuju i uzimanje acetilsalicilne kiseline (andola, acetisala, aspirina) odmah posle treninga. Razlog za ovo je što ova supstanca ubrzava cirkulaciju, pa takođe potpomaže bržem izbacivanju štetnih materija iz mišića.
Grčevi u mišićima mogu takođe pratiti pojavu upale. Iako neprijatni i često priličnno bolni, oni retko mogu imati ozbiljnije posledice. Kad nastane grč, mišić treba istegnuti (da, to jako boli, ali i veoma brzo rešava problem) maksimalno. Grčevi se najčešće javljaju u listovima, zatim u mišiću primicaču (unutrašnja butina), eventualno kvadricepsu (gornji deo butine), a veoma retko i u drugim grupama mišića.
Veoma česta povreda je istegnuće mišića. Može nastati zbog nepravilnog izvođenja vežbe. Dovoljno je napraviti i najmanji nepravilan (neprirodan) pokret da bi došlo do istegnuća. Može biti veoma bolna, a u ekstremnim slučajevima može doći i do pucanja mišićnih vlakana, za šta je neophodno obratiti se lekaru hitno. Pucanje mišića se prepoznaje po ekstremno jakom bolu, neprirodnom položaju dela tela koji mišić podržava i nemogućnosti pokretanja tog dela tela.
Istegnuće se najčešće oseti tek 30 min do 2h posle treninga. U tom slučaju, potrebno je istegnuti mišić grejati (zagrejte peglom ili na radijatoru veći peškir, pa umotajte) i mirovati u prvih 12-24h. Potom mišić treba postepeno razmrdavati, laganim pokretima bez opterećenja. Gelovi za sportske povrede (npr. Sinedol) su dostupni u svim apotekama, nisu skupi a dosta pomažu! Analgetike zaboravite - samo se džabe trujete, a zagrevanje definitivno pomaže.
To je to za sad, u narednim postovima će biti opisane i druge tipične sportske povrede.
Koga šta zanima, samo izvol'te
