

i tada padnem u depresiju unervozim se i u poslednje vreme osecam da MRZIM samu sebe zbog toga!
problem je to sto ja UVIJEK RAZMISLJAM O HRANI I O TOME STA BIH MOGLA DA JEDEM i to me ubija!!!! znam da mi treba pomoc ali totalno sam izgubljena i ne znam sta da radim
ali ja non stop razmisljam o tome i o hrani i to me cini depresivnom!!
svesna sam ja da ovo sto radim sebi steti i mom fizickom i psihickom stanju i ma koliko da razmisljam o tome i o nekom izlazu ne mogu da ga nadjem!!!
I MRZIM SEBE ZBOG TOGA!!!!
ZASTO JA MORAM DA JEDEM DO GRANICE BOLA????
ZASTO NE MOGU DA SE ZADOVOLJIM KAO SAV NORMALAN SVET S NEKOM NORMALNOM KOLICINOM???
MOGU SEBI DA POSTAVIM GRANICU U MNOGIM STVARIMA I DA SE NATERAM DA URADIM MNOGE STVARI ALI KADA JE TO U PITANJU PROSTO NE MOGU?!?!?!?!?!?
I DOKLE CU VISE DA SE VRTIM U TO ZACARANOM KRUGU?!?!?!?!











i odustala.Ali uvjek me interesovalo je li to bolest,dok nisam sad ovo procitala.E sad ja sa obzirom na moju visinu i nisam puno debela,bar tako drugi kazu.Ali mislim da ima primjera u kojima se neki prejedaju a nisu bas debeli ili popunjeni
Ali stvarno sam jela uvjek,i ujutro,i popodne i u 9 navece i u 3 ujutro.Inace ne znam sta je posledica toga,jedna moze biti ucenje jer sam tada i jela najvise,ali inace i kad nisam spremala ispite i ucila samo sam jelaa i jelaaa,bez nekog velikog apetita.Sreca pa sam se sjetila na vrijeme da prekinem.Ali mi nije jasno kako od tog silnog prejedanja nisam dobila i vise kila ,a ne samo 5 

Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 1 gost
Copyright 2017 © Dijeta.net. All Rights Reserved. Pokreće ga phpBB® Forum Software © phpBB Limited.