Pa pazi, postoje bombone s veštačkim zaslađivačima, ali to je TOLIKO nezdravo da ih ne bih ni neprijatelju preporučila.
Sarma sme ako je bez pirinča i one zaprške koju neki stavljaju. Evo ti računica: 100 g kiselog kupusa ima svega 2 g aktivnih UH (ne računaju se UH u vidu vlakana), pa tako možeš da izmeriš pre pravljenja koliko grama ima prosečan list... i onda ti je lako da izračunaš koliko sarmi smeš.

Ako se ukućani ne slažu da jedu takvu sarmu, evo ti jednog odličnog recepta koji možeš da im poturiš

:
LOVAČKA SARMA
2-3 glavice kiselog kupusa iseckati na rezance (može se koristiti i ribanac ako nema neku znatniju količinu šećera), skuvati u loncu. Posebno na tihoj vatri iščvariti 200-300 g slanine, istopljenu masnoću preliti u drugi, dublji sud, pa na njoj izdinstati 2-3 glavice seckanog crnog luka. Kad luk odmekne, dodati oko 1 kg mlevene junetine, mleven biber, peršun ili šta već voliš od začina, eventualno trun soli ako je kupus blag; na kraju u tu masu dodati one kockice iščvarene slanine. (NE dodavati vegetu i NE alevu papriku.) U đuveč ili veću šerpu (meni je najmiliji zemljani đuveč

) sipati polovinu kuvanog kupusa (vadi se rešetkastom kašikom), preko sipati nadev od mesa, pa opet red kupusa. Staviti u rernu i zapeći.
Naravno, pred kuvanje izmeriš koliko je kupusa stavljeno, pa posle prema tome proceniš koliko smeš sebi da odvadiš. (Ja vazda računam na neke desetine, dvadesetine, šenaestine...)
Još jedna dobra i jednostavna ideja ti je zapečeno povrće tipa brokolija i karfiola s jajima i sirom, isto samo treba odmeriti sve pred spremanje, a kad jednom pribeležiš za neko jelo, svaki sledeći put samo virneš u papirče, i nema računanja svaki put.
