PREMA učenju otaca crkve, post je stražar duše, čuvar tela, mati zdravlja, vođa omladine i lepota i dobrota starosti. Sve svete je, kako piše Vasilije Veliki, “rukovodio životu po Bogu”, jer istinski post ne podrazumeva samo uzdržavanje od jake i masne hrane, već i duhovnu obnovu. No, da li vernici u Srbiji zaista poznaju stvarnu svrhu posta i koliko, naročito u danima Strasne nedelje, poslednje sedmice Uskršnjeg posta, koja sada teče, poznaju njegova pravila? Je li post zaista duševna hrana i približavanje Bogu ili je u poslednje vreme, kroz razne oblike, postao pomodarstvo?
- Post je oblik discipline u unutrašnjem - duhovnom i u spoljašnjem - telesnom smislu, a njegov cilj je priprema za pričešće, uz razrešnu molitvu i ispovest - kaže za “Novosti” dr Dimitrije Kalezić, profesor Bogoslovskog fakulteta u Beogradu.
Podsećajući da u tekstu molitve pre pričešća stoji: “neka mi ovo pričešće ne bude na sud ili osudu, nego na ispunjenje duše i tela”, prof. Kalezić navodi da vernici koji na taj način primaju pričešće ujedno i iskreno prihvataju post.
- Dešava se da neko posti nedelju ili dve, nekad ceo post, a da se na kraju ne pričesti i ne ispovedi. To je isto kao da je trčao trku, a nije stigao na cilj.
Prema rečima prof. Kalezića, ukoliko telesnom postu uskratimo duhovnu stranu, ne sprovodimo Časni post, već običnu dijetu:
- To je samo jedan od oblika pomodarstva, kao i sve češća navika da se posti, ako to čine ljudi oko nas. Važno je da sebe motivišemo duhovno i moralno dublje, kako bismo shvatili da je krajnji smisao i domet posta pričešće, u kome i jeste oličen naš fizički kontakt sa Bogom.
Otac Fotije, iguman manastira Šišatovac, kaže da vernicima uvek savetuje da se u ovim danima ne podvižavaju samo telesnom postu i izbegavanju mesa, masti, mlečnih proizvoda i jaja:
- Treba postiti umno, misaono, jer smo mi pala bića i demoni imaju puno pravo, naročito u ovim danima Strasne nedelje, da nam ubacuju nečiste pomisli. Na nama je da savladamo ta iskušenja, jer ćemo tako svoj um i srce držati i dalje u čistoti.
Otac Fotije podseća da je među vernicima koji pohode Šišatovac najviše onih koji post iskonski prihvataju kao poslušnost crkvi i Bogu.
- Poslušnost crkvi i Bogu kod Grka je običaj i prihvata se od ranog detinjstva. Ne treba prekorevati ako neko i nevešto tek “zaorava brazdu” duhovnosti, jer svakim dolaskom u Božji hram vernik uči, pa vremenom iz pomodarstva prelazi u ono pravo -kaže naš sagovornik, navodeći da je bilo i onih koji su, obilazeći manastire i freske zbog kulture, vremenom to pretvorili u duhovne potrebe.
Svaki duhovnik napominje da nas telesni post samo “opominje” na duhovni: ako čovek ne pije i ne jede jaku hranu u velikim količinama, lakše mu je da razmišlja o svojim postupcima. Posna hrana smiruje i upućuje na Boga, a uzdržavanje i kontrola volje održavaju zajednicu.
- Post je uzdržavanje tela od mrsnih jela i duše od zlih dela - kaže za naš list protojerej Miodrag Popović. - Svrha posta je postizanje viših duhovnih ciljeva. Ne bih rekao da je post pomodarstvo, osim možda kod vernika koji ovo vreme iskoriste za držanje dijete.
Prema mišljenju jereja Ugrina Popovića, post je jedno pokazanje nama samima da nije jelo i piće samo ono što nas drži u životu...
- Onaj ko uči u tajni Hristovog ovaploćenja, svakim pričešćem oprisutnjuje se u crkvi. Ali, post i pripremu za njega ne treba otaljavati, odnosno, uzdržavati se mrsne hrane prve ili poslednje nedelje. To je kao da gradimo most kojem nedostaje jedan deo ili više njih...
Vernike, navodi ovaj jerej SPC, najviše zbunjuje jesu li uopšte dostojni da pristupe tajni pričešće, pa pojedini odustaju već na samom početku. Naš sagovornik objašnjava:
- Niko nije dostojan, svi smo udostojeni radi ljubavi zbog koje je Bog i došao na svet. Uostalom, hrišćanstvo je jedan suptilan hod, jedan vijugavi potok kojim se svi mi napajamo.
Hrišćani su, podsetimo, za uskršnji post kao polazište uzeli četrdesetodnevni post Isusa Hrista u pustinji. U vreme ovog posta uzdržavamo se svega što skreće pažnju našeg voljnog, umnog i duševnog napredovanja. Pričešćujemo se hlebom i vinom, koji simbolizuju telo i krv Hristovu. Prilikom ispovesti koja prethodi pričešću, čovek čisti svoju dušu od greha koje je počinio mislima, rečima ili delima, a smatra se da se tako “pročišćen” čovek lakše sjedinjuje sa Bogom.
KATOLICI BEZ VINA
ZA razliku od pravoslavaca, katolici imaju post i nemrs. Post je količinsko odricanje od “dela” hrane (večera na primer), a to vreme se koristi za molitve. Nemrs je uzdržavanje od mrsne hrane, kao i kod pravoslavaca.
Uoči praznika (Uskrs, na primer) dovoljno je da se samo sat vremena ne jede nikakva hrana, i to se, uz ispovest, smatra pripremom za sveto pričešće. Pričešće vernici primaju samo jednim vidom: dobijaju hleb, dok sveštenstvo dobija i hleb i vino.
izvor:
Kod: Obeleži sve
http://www.srbiposvetu.com