Svi listovi čaja (osim biljnih i voćnih) potiču od istog grma zimzelene biljke koja ima lepo latinsko ime – Camellia sinensis. U lišću su zastupljene bioaktivne materije: tein, teobromin, teofilin i eterično ulje. Najkvalitetniji čaj se dobija od mladih izdanaka, pa se grmovi svake godine orezuju. Od jednog grma se može dobiti do 4 berbe. Listovi prve berbe daju najkalitetniji čaj, a iz svake sledeće berbe, čaj je sve lošijeg kvaliteta. Tako postoji nekoliko kategorija čaja:
Golden – najkvalitetniji - od najmlađih lisnih pupoljaka
Orange pekoe – prvi listovi nakon otvaranja pupoljaka
Pekoe – čaj od listova 2. generacije
Pekoe-souchong i souchong – listovi 3. i 4. generacije
Congon – čaj od starih, velikih, najmanje kvalitetnih listova.
Vrlo važno otkriće za mnoge je uloga čaja u mršavljenju. On ubrzava razmenu materija, pospešuje probavu, stimuliše razgradnju masnoća i čisti organe od toksina, a sam po sebi gotovo da nema nikakvu energetsku vrednost (naravno ako mu ne dodate neki zaslađivač). Posle noći punih alkohola kod nas je običaj da se pije jaka kafa, a drugi narodi piju jak čaj.
Razlike u organoleptičkim svojstvima nastaju isključivo zbog tehnološkog postupka proizvodnje koji je specifičan, delikatan i pomalo tajnovit. On je deo tradicije svake zemlje i nije se promenio stotinama godina.
Tako je zeleni čaj obrađen samo parom, nema procesa oksidacije i fermentacije, a suši se na vazduhu. Time sačuva i boju i sve druge dragocene sastojke. Crni čaj je fermentisan i zbog procesa oksidacije boja mu je gotovo crna. Crni čajevi uglavnom dolaze s afričkih, indijskih i indonezijskih plantaža, dok zeleni čajevi uglavnom dolaze iz zemalja dalekog istoka, Kine i Japana. Veliku popularnost imaju razni aromatizovani čajevi (ima ih preko sto vrsta). Jasmin, gardenija, magnolija, kamelija, ruža – izbor je stvarno veliki.
Beli čaj je vrlo redak i ima ga samo u nekim područjima Kine. Za njega se biraju samo najfiniji, najmlađi listići i pupoljci, još prekriveni kratkim belim dlačicama. Napitak je blage zlatkaste boje, tako reći bezbojan i osvježavajućeg je ukusa.
Čaj rojbos (rooibos) ili "majčino čudo" koga ima samo na jugu Afrike, koga obožavaju bebe jer im smanjuje grčeve u stomaku. Rojbos ne sadrži kofein, pa se može konzumirati tokom celog dana. Lep je i kada se ohladi, a može se mešati sa sokom od pomorandže, čak ubaciti i u neki koktel.
Biljni i voćni čajevi se proizvode se od cvetova, kore i semenja, a i od raznovrsnog voća. U svom sastavu nemaju kofein pa su pogodni za decu. Prilikom pripreme, biljni čaj mora odstajati duže u proključaloj vodi, a cedi se nakon desetak minuta.
Doziranje
Čaj treba piti, ali ne valja preterivati. Svako treba da nađe svoju meru. Preporučljivo je piti 2 do 3 šoljice dnevno, mada se u nekim delovima sveta pije i do 6 šoljica.
Osvežavajuće delovanje zelenog čaja prosečno je duže od onoga na koji smo navikli kod kafe. Znači piloti, vozači, noćobdije, čaj je vaš izbor. A ako nemate uslova za pripremu napitka, možda vam je dostupna tableta zelenog čaja!
Važna stvar kod pripreme čaja je voda, koja bi trebala biti meka s malo hlora i kamenca. Dok je za pripremu crnog čaja najbolje koristiti glinenu posudu za čaj, za zeleni čaj je najbolje koristiti posude od porcelana i keramike. Evo nekoliko metoda za spremanje čaja:
Priprema
1) Japanska metoda– prokuvana voda se prohladi na oko 60°, prelije preko čaja i ostavi 3 minuta da odstoji. Ako je čaj previše kiseo, postupiti prema pasilj metodi, tj. prvu vodu baciti a isti čaj ponovo preliti toplom vodom. Nakon 2-3 minuta servirati.
2) Engleska metoda – jedna šoljica = jedna mala kašika čaja. Listići se preliju vrelom vodom. Nakon 5 minuta čaj se servira.
3) Troprst metoda – za svaku šolju uzeti čaja koliko stane između palca, kažiprsta i srednjeg prsta + jedna merka za čajnik. Sve preliti provrelom ali malo ohlađenom vodom.
Dodaci i korišćenje
Čaj se može začiniti na različite načine: dodavanjem mleka, ruma, limuna, vanile. Najčešće se zaslađuje šećerom ili medom. U Kini i Japanu pije se nezaslađen i bez ikakvih dodataka. Može se koristiti i kao začin. Iz listova se dobija i boja.
Kesice ili listići
Naravno da je čaj u listićima mnogo ukusniji i zdraviji od onog u filter vrećicama, za koje se najčešće koristi čajna prašina. S kesicama se lakše barata, ali su ukus i aroma neuporedivo bolji ako je čaj u listićima.
Čuvanje
Čaj je vrlo osetljiv pa se mora čuvati na hladnom i suvom mestu. Nemojte ga držati pored belog luka, na primer, jer lako prima mirise. Aluminijumske posude koje se mogu čvrsto zatvoriti su idealne.
http://www.b92.net/zivot/gastronauti.ph ... 98&start=0