Odgovori 2 postova Stranica 1 od 1
Antioksidansi i oksidacijski stres...
  • lilit

    Antioksidansi i oksidacijski stres...

    od lilit » pre 16 godine

    Antioksidansi i oksidacijski stres

    Od rođenja pa do smrti najvažnija bitka je ona sa slobodnim radikalima, a u njoj su jedini pouzdani čovjekovi prijatelji - antioksidansi!


    Nakon mikroba, slobodni radikali najveći su neprijatelji dugog života! Jedno je očekivana dužina života kod rođenja, a sasvim drugo maksimalna dužina života. Dok je prvo promjenjiva kategorija i, primjerice, povećana u SAD-u s 47 u 1900. godini, na 75 u 1995. godini, drugo je konstanta, tj. uvijek 115 - 120 godina. Suvremeni antioksidansi mogu produžiti očekivanu starost, ali nemaju učinka na maksimalnu životnu dob. Oni su doista pravi saveznici suvremenoga čovjeka. Zašto? Slobodni radikali danas se povezuju s nastankom bolesti krvožilnog sustava, sivom mrenom, rakom, bolestima zglobova i brojnim drugim poremećajima zdravlja.

    Kisik i ozon - opasni "prijatelji"

    Kada kažemo da se auto kreće na pogon benzinom a čovjek hranom, to nije doslovce točno jer je pogonsko gorivo za čovjeka zapravo kisik. Naime, tek oksidacija u stanicama oslobađa neophodnu energiju i svakom kretanju zapravo prethodi oksidacija. Stanice mozga, primjerice, bez kisika umiru za nekoliko minuta. Zato smo prisiljeni neprestano udisati zrak, koji prosječno sadrži 21% kisika. Po svemu sudeći možemo reći da je kisik zapravo veliki "prijatelj" čovjeku. Međutim, kisik ima i drugu stranu medalje; ako previše udišemo čisti kisik, može doći do intoksikacije, što dobro znaju astronauti, ronioci i pacijenti na intenzivnoj skrbi. Toksičnost kisika za sva živa bića poznata je više od stoljeća, ali nije bilo poznato da postoji unutrašnje djelovanje sporednih proizvoda oksidacije, i to u tolikoj mjeri da mogu biti razorni za funkcioniranje pojedinih vitalnih sustava organizma.

    Poznato je da je Pasteur u svom laboratoriju mikroorganizme inaktivirao kisikom, a voda za piće danas se može sterilizirati - ozonom. Svojevremeno je bilo u modi liječenje ozonom, pa su se prodavali mali uređaji (ozonizatori) za osvježivanje prostorija, kao i razni tipovi maski. Ozon se upotrebljavao za sterilizaciju kirurških dvorana i vodocrpilišta te u nekim tehnološkim procesima (aseptičko zatvaranje ambalaže). Mnogi i danas misle kako je nakon kiše i ljetne oluje zrak pun ozona pa ga treba što više udisati! Točno?

    Ne, nije! Upravo ono zbog čega ubija bakterije oštećuje i svaki drugi organski materijal, pa i ljudske stanice i tkiva. Puno ozona nije zdravo! Kod vrlo niskih koncentracija (0,3 dijelova na milijun) dolazi do upale gornjih dišnih putova, a kod sportaša koji, za razliku od ljudi u sjedećem položaju, dišu i 20 puta brže, oštećenja su kudikamo veća

    Slobodni radikali i oksidacijski stres

    Masovno djelovanje slobodnih radikala naziva se "oksidacijski stres" pa se iz toga izvlači pravilo: što više takvog stresa, to brže starenje stanica.

    Dužina života određena je zapravo stupnjem oštećenja mitohondrija koje uzrokuju slobodni radikali, a oni nastaju od nesparenih elektrona kisika koji su nabijeni energijom i vrlo nestabilni te se vrlo rado vežu sa svim tvarima s kojima dođu u kontakt (masti, proteini). Pritom stvaraju lančanu reakciju i brojna oštećenja (degeneraciju, lom DNA strukture.

    Naravno, odmah se postavlja pitanje što to izaziva pojavu slobodnih radikala. To je, prije svega, veliki i ponavljani fizički napor (intenzivan trening), potom intenzivno sunčanje i zračenje druge vrsti, jak psihički stres, pušenje preko 10 cigareta dnevno, često dugotrajno letenje transkontinentalnim avionima i slično.

    Strastveni se pušač tijekom dana doslovce puni slobodnim radikalima, bodibilder koji se sprema za natjecanje vrvi od slobodnih radikala koje više ne može pokriti vlastitim obrambenim snagama. Piloti su stalno izloženi kozmičkom zračenju koje inducira stvaranje slobodnih radikala. Pojava slobodnih radikala, međutim, ne znači odmah i pobolijevanje zahvaljujući posebnom mehanizmu zaštite kojim se održava ravnoteža. Ako se pak produkcija slobodnih radikala prolongira ili pojačava, postoji mogućnost da organizam u jednom trenutku ne može više uspostaviti ravnotežu, što može biti početak procesa pojave funkcionalnog poremećaja.

    Masovno djelovanje slobodnih radikala kod osoba koje su posebno izložene, naziva se s punim pravom "oksidacijski stres" pa se iz toga izvlači pravilo: što više takvog stresa, to brže starenje stanica. Naravno, pravilo se može i okrenuti: smanjenje utroška kisika, jednako je produženju očekivane dužine života! Ako se manje jede, troši se manje kisika, manja je izloženost slobodnim radikalima.

    Sportaši i antioksidansi

    Ako uzmemo u obzir činjenicu da na Institutu za sportsku medicinu u Salt Lake Cityju, država Utah u SAD-u (Institute for Sports Science and Medicine), postoji poseban projekt “Oxidative Stress and Exercise” koji ima na rapolaganju značajna sredstva, nije potrebno posebno obrazlagati kolika je važnost antioksidansa za zdravlje aktivnih sportaša. Zašto?

    Intenzivni trening koji dugo traje smatra se fizičkim, psihičkim i metaboličkim stresom, koji organizmu nameće velike prilagodbe. Golema oksigenacija stanica i tkiva, koja je prosječno veća za 10 - 15 puta nego kod tzv. “sjedećih” ljudi, oslobađa masu slobodnih radikala koji mogu biti kompenzirani prirodnim zaštitnim sustavom, ali često je njihov kapacitet prevelik za takvu obranu, osobito kada napori traju dulje vrijeme. Oštećenje staničnih membrana njihovim djelovanjem sasvim je izvjesno. Od ukupne količine kisika koji ulazi u organizam sportaša 5 - 8% se ne razlaže do vode kako se misli, nego se pretvara u slobodne radikale. Upravo smo zbog tih činjenica antioksidanse stavili na prvo mjesto.

    Antioksidansi produžuju život?

    Skupina antioksidansa stalno se proširuje. E vitamin svakako je prvi u skupini, ali tu su još beta-karoten, C vitamin, glutation, koenzim 10 i likopen.

    Oksidativne promjene stanica mogu spriječiti jedino jaki antioksidansi. To su sve one tvari (nutrijenti ili enzimi) koje u živom organizmu mogu spriječiti ili usporiti proces oksidacije, odnosno spriječiti razorno djelovanje slobodnih radikala!

    Odavno se zna, a pokusi su to potvrdili, da postoje tvari koje mogu produžiti prosječnu dužinu života pokusnih životinja. Iskušane su stotine tvari, ali sve se svodi na antioksidanse i na skupinu tvari koja u sebi sadrži - sumpor. Već prvih desetak godina urodilo je plodom; visokim dozama E vitamina pomaknut je prosječni životni vijek miševa za skromnih 5%! Zatim se došlo do drugih zanimljivih otkrića, tj. da je jedno "očekivana" starost, a sasvim drugo - "maksimalna" starost. Dok se prva može mijenjati u nekim granicama, druga predstavlja konstantu. Samo je jednim preparatom (2-MEA) očekivana starost pokusnih životinja pomaknuta čak za 20%. Ako se to prevede na čovjeka, proizlazi da bi očekivana starost mogla skočiti sa 75 na 90 godina! Naime, računa se da se samo zbog toga starenje pomiče za 5 - 7 godina. Skupina antioksidansa stalno se proširuje. E vitamin svakako je prvi u skupini, ali ne i najvažniji; tu su još beta-karoten, C vitamin, glutation, koenzim 10 i likopen.

    Antioksidansi i sunčanje

    Rezultati studije koja je objavljena početkom 2000. godine u uglednom stručnom časopisu Journal of Clinical Nutrition, njemački stručnjaci tvrde da dnevna doza od 25 mg beta-karotena i 335 mg E vitamina mogu štititi kožu od opasnog ultravioletnog zračenja. Koliko to znači u situaciji kada zahvaljujući proširenju ozonske rupe predviđaju epidemiju raka kože - melanoma u narednih desetak godina, nije potrebno govoriti. Ako netko voli dulje boraviti na intenzivnom suncu, mora početi s uzimanjem beta-karotena i E vitamina najmanje 6 tjedana prije.

    Od rođenja pa do smrti najvažnija bitka je ona sa slobodnim radikalima, a u njoj su jedini pouzdani čovjekovi prijatelji - antioksidansi!
  • Misha79
    Još malo pa profi
    Još malo pa profi
    Postovi: 757
    Pridružio se: pre 14 godine

    Re: Antioksidansi i oksidacijski stres...

    od Misha79 » pre 13 godine

    Antioksidansi i starenje


    Starenje nije samo estetski problem. Ono postepeno i sigurno vodi ka bolesti i smrti. Antioksidansi ga mogu usporiti ili odložiti.

    Zašto starimo?
    Starenje predstavlja neumitni proces, nastao nagomilavanjem promena ćelija svih organa, pod uticajem slobodnih radikala. Oni nastaju u brojnim metaboličkim procesima koji nam omogućuju život. Osnovu tih procesa čini kiseonik. Daje nam život, ali ga i uzima, jer najpoznatiji slobodni radikali predstavljaju tzv. kiseonične slobodne radikale. Oni su izgubili elektron i tako postali nestabilni. Uzimaju ga od ćelija koje im se nadju na putu, stvarajući tako nove slobodne radikale. To su oksidansi koji se mogu suzbiti antioksidansima, čime se starenje usporava.

    Brzina starenja zavisi od uticaja slobodnih radikala i njihovog kočenja antioksidansima. Međutim, bitan je uticaj nasledne predispozicije, pa su ljudi u pojedinim familijama dugovečniji od drugih. Na nasleđe ne možemo da utičemo, ali ima i faktora starenja na koje možemo. To su uslovi života, navike (pušenje, neuredan život), ishrana, pa i ekologija.

    Delovanje slobodnih radikala
    Oštećenja ćelija koja izazivaju slobodni radikali se nagomilavaju, dovodeći do starenja kože i vezivnog tkiva, kao i degenerativnih promena na organima za kretanje. Time koža postaje opuštena, naborana, misici mlitavi, telo sve povijenije. Još opasnije promene nastaju na srcu i krvnim sudovima, ošećuju se nervne ćelije, vid slabi, nastaje artritis, pa čak i rak. Nastaju brojne bolesti. Zbog njih pijemo lekove, od kojih mnogi utiču na brze starenje. Ako se ne leče mnoge od ovih bolesti se zavšavaju smrću.

    Slika


    Odakle potiču slobodni radikali ili oksidansi
    Neki oksidansi su otpadni produkti normalnih metaboličkih procesa u organizmu, kao što su disanje, rad mišića, imunog sistema... Oni su neizbežni. Ima slobodnih radikala koji potiču iz hrane, kao pesticidi, aditivi, zatim iz životne i radne sredine: dim cigareta, aerozagađenje, droga.

    Životni vek
    Maksimalni životni vek zavisi od stanja mitohondrija. To su delovi ćelije koji omogućuju energiju za život i rad. Te "elektrane" iz hranljivih materija pomoću kiseonika, stvaraju energiju koja pokreće organizam. Ovi izvori životne energijesu osetljivi na delovanje slobodnih radikala, koji ih oštećuju, skraćujući životni vek. Kada mitohondrije zakažu bliži se kraj života. Mitohondrije su osetljive na delovanje slobodnih radikala, pa uzimanje antioksidanasa ima smisla. Degeneracija mitohondrija zbog toksičnog delovanja slobodnih radikala je glavni uzrok prerane smrti.
    Brzina propadanja mitohondrija uslovljava brzinu starenja i dužinu života i razlikuje se od čoveka do čoveka. Mitohondrije oštećuju stres, pušenje, jonizujuća zračenja, neki lekovi bolesti.

    Gladni i dugovečni
    Povećan unos hrane i veća fizička aktivnost zahteva više energije, samim tim više kiseonika, pa je i stvaranje oksidanasa veće. To znači da nam treba više antioksidanasa. Ako smanjimo unos hrane i kiseonika da li ćemo živeti duže? Kod eksperimentalnih pacova smanjen kalorijski unos za 40% povećao je prosečnu dužinu života za 40%, a maksimalni životni vek pojedinih pacova čak za 49%. To je eksperiment profesora dr. Denhama Harmana, koji smatra da je to posledica smanjenog koričćenja kiseonika, a samim tim i smanjenja stvaranja slobodnih radikala. To objašnjava zašto sportisti pojedinih disciplina žive kraće a ne duže od proseka. To je suština mudre istočnjačke misli da je umerenost u svemu uslov zdravog i dugog života.

    Šta su antioksidansi i gde ih ima
    Antioksidansi pripadaju vitaminima i mineralima, dok su neki od njih enzimi. Najviše ih ima u namirnicama biljnog porekla. Mogu se naći u plodovima mora, a retko u životinjskim namirnicama.

    Antioksidanasa ima više u voću i povrću jarkih boja nego u bledom. Na primer mnogo ih je vise u crnom grožđu nego belom. Posebno ih mnogo ima u tamnozelenom i tamnonarandžastom voću i povrću. U belom luku ima najmanje 15 antioksidanasa. Pravi je šampion među antioksidansima, ali ne sadrži kvercetin, koga najviše ima u crnom luku. Antioksidansi su najmoćniji kada deluju udruženo. Zato je neophodno da se svakodnevno unosi raznovrsno voće i povrće. Ako svakodnevno koristimo biljne namirnice različitih boja možemo biti sigurni da smo uneli dovoljno antioksidanasa. Ne moramo znati gde se nalazi koji antioksidans. Ako svaki dan jedemo namirnice tri boje unećemo sve što treba.

    Za koenzim Q10 se smatra da je jedan od najmoćnijih antioksidanasa, jer usporava propadanje mitohondrija, utičući na dužinu života. Štiti i od kardiovaskularnih bolesti koje su jedan od najčešćih uzroka smrti. Glavni izvor koenzima Q10 (ubihinon-10) su sardine, skuša, kikiriki, jezgrasto voće, soja, orasi, seme susama.

    Betakaroten podiže otpornost organizma, smanjuje rizik od nastanka raka. Ovaj antioksidans daje narandžastu boju brojnom voću i povrću u kome se nalazi u velikoj koncentraciji: kajsije, breskve, šargarepa, bundeva... Interesantno je da ga ima dosta i u tamnozelenom povrću, gde mu boju maskira zeleni hlorofil. Značajan izvor beta karotena je spanać, zelena salata i brukuli.

    Glutation smanjuje štetno dejstvo toksina iz spoljašnje okoline i deluje antikancerski. Ima ga u lubenici, avokadu, grejpfrutu, narandži, jagodama, belom krompiru, bundevi, karfiolu, brokuli i sirovom paradajzu. Kuvanjem, struganjem i ceđenjem ovih namirnica smanjuje se količina glutationa.

    Indoli imaju antikancersko i detoksikaciono dejstvo. Najviše ih ima u kupusu, prokelju, karfiolu, renu, repi, rotkvi, kelerabi, slačici... Polovina indola ostaje u vodi u kojoj su kuvani pa je ne treba bacati.

    Likopin je najpoznatiji po preventivi srčanih bolesti. Deluje i antikancerski. Neki ga smatraju jačim antioksidansom od poznatog betakarotena. Ima ga u lubenici i paradajzu, manje u kajsijama. Crvena boja paradajza i lubenice potiče od njega, ali boja crvenog bobičavog voća ne potiče od likopna. Ne uništava se kuvanjem.

    Kvercetin se povezuje sa dugovečnošću. Jača imunitet, koči tazvoj tumora i alergije, smanjuje zapaljenje. Dosta ga ima u crnom, ali ne i belom luku. Važan izvor ovog antioksidansa je crno grožđe (ne i belo).

    Vitamin C je moćan antioksidans koji štiti od hroničnih bolesti kao što su aritmija, katarakta, angina pektoris. Ima ga u svežem voću i povrću kao što su paprike svih boja, jagode, karfiol, spanać, kupus, agrumi. Veći deo vitamina C se uništava kuvajem i stajanjem voća i povrća.

    Vitamin E (tokoferol) omogućava zdravlje srca, krvnih sudova, kože i drugih organa. Glavni izvor ovoj jakog antioksidansa su biljna ulja, bademi, soja i seme suncokreta.

    izvor: http://www.porodicnilekar.net
    Najjači samo ostaju i nikada se ne daju, svome Bogu veruju i svima prkose
                             Najjači samo ostaju i nikad se ne predaju, najjači samo veruju u zakon pobede!!!


    WHERE THE HEAD GOES, THE BODY WILL FOLLOW
Odgovori 2 postova Stranica 1 od 1

Ko je OnLine

Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 8 gostiju