BMI, da povišena sam i vrlo zadovoljna izgledom. Struk mi je trenutno na 85 cm

. I meni je veoma drago što sam na vrijeme ušla u ovaj proces. U posljednjih mjesec dana mi je mnogo ljudi reklo "vau super si, nemoj više". Ja na to kažem da mi je plan još 20 manje, oni "nemoj, nemoj, ode u bolest", pogledam ih značajnim pogledom i pitam " da li je ok da žensko ima sto kila ?

". Niko nije potvrdno odgovorio.
Moj cilj u startu je bio 90, kao što piše na tikeru, ali mi je Debelićka utuvila u glavu 80, a Duda nadovezala sa 79 (kao akcijska cijena

). Aplikacija govori 77, ja i dalje mislim da će sa 90 to izgledati odlično, ali neka bude 79, pa nek ide život.
Evo 80 dana sam u novom
sistemu. Doručak jogurt (sada leban silom prilika) + dvopek, ručak nešto proteinsko + povrće i /ili salata (ponekad dvopek), a za večeru uglavnom drugi protein + isti prilog od ručka. Tu i tamo ubacujem voćne užine, uglavnom sušeno ili koštuničavo voće, pošto mi mnogo pomaže da naguram dnevne kalorije na neki pristojan nivo (a i volim ih). Generalno gledano nikada nisam jela na psiho bazi (osim onih baka ljetovanja), nisam jela puno, pa mi ova ishrana ne pada teško (ni un-ka mi nije padala teško iz istih razloga, jednostavno nisam gurman). U ovom sistemu mi je najteže bilo da postignem dobar dnevni kalorijski bilans, ali sam se vremenom uhodala i vrtim se oko 1500. S vremena na vrijeme preračunam iz znatiželje i nikada nije bilo manje od 1100 niti više od 1700 (regularnim danima, VK ne računam).
Svjesno sam ušla u ovaj eksperiment, i hranjenje doživljavam kao obavezu (tako je bilo i prije dijete, samo sam pravila pogrešne izbore). Imam ja genetki usađenu upornost i inat, i svakom zadatku pristupam punim srcem i ne volim išta da ostavim nedovršeno i nedorečeno.
Ja i dalje ne volim povrće, a volim: lisnata tijesta, peciva, pice, pite, kolače, sokove, kekse, čokolade...ali znam da to nije dobro za mene i pomirila sam se sa činjenicom da su mi dozvoljeni 1 sedmično (zacrtala sam da imam jedan VK u sedam dana, a kad se slistim moguće je da će biti češće).
Alkohol pijem mnogo rjeđe nego prije dijete, i ne mogu reći da mi ne fali, ali znam da ne može biti stalno na meniju. Nisam alkos - ja jednostavno uživam u pivu i vinu.
Skrob sam skoro potpuno izbacila iz upotrebe. Za 80 dana jela sam krompir 3 puta, rižu jednom (u sklopu sarme). Ne nedostaje mi, ali mi nedostaje ljubav prema nekoj hrani, bilo kojoj. Mene je krtola doslovno odhranila, a sada nemam nikakvu želju da je jedem.
Imala sam dvije krize. Jednu PMS, a druga (mnogo jača), ne sjećam se razloga.
Nalazi krvi poslije 2 mjeseca savršeno uredni.
Sve u svemu začin C. Živim, jedem, snalazim se, zadovoljna sam.
Dan 80
D/R: jaja, dvopek, krastavci
U: makadamija (valjda se tako kaže)
R/V: sir, tikvice
Kupila sam prvi kupaći u životu!!! Posljednji namjenski kupljen za mene je bio u 4.-5. osnovne. Kada se on istrošio nasljedila sam mamin, a potom mi je drugarica šila. Naprosto sam se zaljubila danas u njega i odlučila da se počastim za -50, a i svakako je bio u planu za nabavku, pošto bi stvarno bilo glupo da ne koristim blagodeti koje me okružuju. Nisam rastrošna, sve stvarčice koje sam kupila ukupno koštaju oko 50 e.
Dudo pokušavam da se naviknem, dajem sve od sebe, ali jednostavno leban nije nešto što prija mom nepcu, a drugog izbora nemam.
Sinoć sam vidjela prvo pravo muško. Srele smo ga u prolazu, razmjenila sam dubok pogled s njim, umalo rekla "jebote napokon vidim muško", kad se ispostavi da je čovjek pilot, srbin iz Sarajeva. Ja sam definitivno kodirana na naš genetski lanac. Imala sam sličnu scenu na ekskurziji u Španiji. Danima sam gledala u nezanimljive tipove i napokon sam ugledala finog momka, a ono u pitanju ekskurzija iz Jagodine.
Hvala vam svima na čestitkama i podršci koju mi pružate.
